Politička scena u Kantonu Sarajevo ponovo vrije. Ostavka premijera Nihada Uka otvorila je mnogo više od tehničkog pitanja nove većine – na površinu je iznijela tinjajući sukob između dvije ključne članice Trojke, SDP-a i Naše stranke. Iako formalno partneri, ove dvije stranke sve češće djeluju kao konkurenti koji ciljaju istu, urbano-liberalnu biračku bazu.
Uk tvrdi da je koalicione partnere obavijestio neposredno prije sjednice na kojoj je podnio ostavku. S druge strane, ministar saobraćaja KS i lider kantonalnog SDP-a Adnan Šteta poručuje da konsultacija u pravom smislu nije ni bilo. Ta razlika u percepciji otvara suštinsko pitanje – da li se političko povjerenje unutar saveza ozbiljno narušilo?
Savez stariji od Trojke
SDP i Naša stranka nisu politički saveznici od jučer. Njihova saradnja datira još iz vremena takozvanog „građanskog bloka“, kada su zajedno sa Demokratskom frontom pokušavali graditi alternativu nacionalnim strankama. Taj savez se raspadao i obnavljao u različitim formatima, ali je 2018. godine definitivno izgubio koheziju.
Danas, pod okriljem Trojke, te dvije stranke formalno dijele odgovornost za vlast. No, politička realnost pokazuje da dijele i istu bazu birača – urbane, građanski orijentisane glasače u Kantonu Sarajevo, ali i Bosansko-podrinjskom kantonu.
Izborna jedinica 3: Mala mapa, velika borba
Izborna jedinica 3, koja obuhvata Kanton Sarajevo i BPK, nosi četiri direktna mandata za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Upravo tu će se, po svemu sudeći, voditi jedna od najžešćih bitaka narednih izbora.
Na izborima 2022. godine direktne mandate osvojili su Narod i pravda, SDA, Naša stranka i SDP. Četiri godine ranije mandate su uzeli SDA, Naša stranka, SDP i Demokratska fronta, dok je 2014. godine DF čak osvojio dva direktna mjesta, zahvaljujući snažnom rezultatu liste koju je predvodio njen lider, Željko Komšić.
Upravo ta historija pokazuje koliko je raspodjela mandata osjetljiva na nekoliko hiljada glasova. Demokratska fronta je 2022. godine ostala bez direktnog mandata za relativno mali broj glasova, što znači da bi povratak snažne liste mogao ozbiljno poremetiti planove i SDP-a i Naše stranke.
Lideri u igri
Iz ove izborne jedinice dolaze i ključne političke figure: Željko Komšić, Elmedin Konaković i Sabina Ćudić, njima državni parlament postaje logična meta – i politički prestižna pozicija.
Prema informacijama iz stranačkih krugova, upravo bi Sabina Ćudić najvjerovatnije trebala biti nositeljica državne liste Naše stranke u Izbornoj jedinici 3. Time bi Naša stranka jasno pokazala da ovu izbornu utrku doživljava kao borbu za politički primat u Sarajevu, ali i kao direktni duel sa SDP-om za isti dio biračkog tijela.
Ukoliko i druge stranke odluče da njihove liste predvode lideri, izborna utakmica u ovoj jedinici mogla bi prerasti u personalizirani politički obračun, u kojem će imena nosilaca lista imati gotovo jednaku težinu kao i same stranačke platforme.
Faktor koji može promijeniti računicu
U političku jednačinu treba ubrojati i Stranku za Bosnu i Hercegovinu, sada pod vodstvom Semir Efendić. Njena realna snaga u Sarajevu i Goraždu tek će se testirati, ali je jasno da bi i manji pomak glasova mogao presuditi kome će pripasti četvrti mandat.
U konačnici, šest relevantnih stranaka realno pretenduje na četiri direktna mjesta. To znači da će svaki procenat, svaka kampanjska poruka i svaka personalna odluka imati težinu veću nego ikada.
Tihi rat za istog birača
Suština sukoba između SDP-a i Naše stranke ne leži samo u ostavci jednog premijera. Riječ je o dubljem pitanju – ko je autentični predstavnik građanske, liberalne i progresivne politike u Sarajevu?
Ako kampanje krenu u smjeru međusobnog osporavanja, Trojka bi se mogla suočiti s ozbiljnim unutrašnjim potresom. A ako se odluče za suzdržanost, rizikuju da prostor prepuste drugima.
Jedno je sigurno: naredni izbori u Izbornoj jedinici 3 neće biti rutinski. Biće to politički test snage, prestiža i strategije – i možda trenutak istine za dugogodišnje saveznike koji sve više liče na rivale.
