Sada je postalo već svejedno. Bakinci, Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Što ne i Foča, Sokolac, Kladuša ili Orašje. Ili neki novi Prud, nebitno. Lideri državne koalicije i dalje putuju od tačke A do tačke B ,pregovaraju kojekuda, pričaju o kompromisima, konsenzusima, vode svoj show sa potpuno raspamećenim građanima. Njihova sijela i prela djeluju otužno i demotivirajuće, sve više podsjećaju na državni cirkus koji danas gostuje u vašem gradu a sutra ko zna gdje, sa potpuno neizvjesnim epilozima. Da im je barem na tim zborovanjima o državnom trošku po kojekakvim bh gumnima dati barem po preslicu i vreteno da nešto korisno urade.
Milorad Dodik i Dragan Čović redovni su na ovim sesijama, ali ne popuštaju „Trojki“ ni sekunde. Jednom je meta Ustavni sud, drugom Izborni zakon, ali po njihovoj mjeri. U protivnom -blokada. „Trojki“ preostaje da glumi finoću, manire i istrajava na misaonom fokusu o atmosferi kompromisa koja će, jel' te jednom, valjda „dati rezultate“. Kako stvari stoje,u nekoj novoj predstavi, ako čak i budu otvoreni pregovori o pridruživanju, „Trojka“ konta kako će tada lakše „omekšati“ Mileta i Dragana, odnosno kako će tada ovo što se zove taktičko nadmudrivanje, u narodu poznato kao „nad.ebavanje“, donijeti takva rješenja koja će biti dobra za sve tri strane.
Ništa od dogovora: Više sreće drugi put!
Od predstavnika „Trojke“ iz sedmice u sedmicu, iz dana u dan, iz minute u minutu slušamo i pravimo se svi ludi o taktičkom odmjeravanju snaga, taktičkom povlačenju, taktičkom izgladnjivanju protivnika, prepucavanju, preganjanju, natezanju, i sličnom preseravanju. Drugim riječima, punoći praznine tako dobro opisanoj u frazama nogometnih komentatora kada nema konkretnih napada niti sjedne strane. U stvari, ključno pitanje je zašto se sudbonosne teme za jednu državu, umjesto u Parlamentu BiH pred očima javnosti rješavaju po seoskim krčmama, vinarijama, destilerijama, pantažma i pivnicama. Nije valjda sva pamet ove države stala u tih nekoliko glava.A nije.
