Humanitarne organizacije upozoravaju da eskalacija sukoba na Bliskom istoku ozbiljno ugrožava njihove sposobnosti da dopreme hranu, lijekove i osnovne potrepštine milionima ljudi širom svijeta. Ako nasilje potraje, patnja civilnog stanovništva mogla bi se drastično produbiti, navode stručnjaci.
Sukob ne samo da je presjekao ključne brodske rute i dodatno destabilizovao globalnu energetsku situaciju, već je poremetio i lance snabdijevanja humanitarnih organizacija. Prolazi poput Hormuškog moreuza praktično su zatvoreni, a pogođene su i strateške transportne tačke poput Dubaija, Dohe i Abu Dhabija. Troškovi transporta naglo su skočili zbog većih cijena goriva i osiguranja, što znači da se za isti budžet sada može dostaviti manje pomoći.
Svjetski program za hranu (WFP) navodi da desetine hiljada metričkih tona hrane kasni u tranzitu. Međunarodni komitet za spašavanje (IRC) ima farmaceutske zalihe vrijedne 130.000 dolara za Sudan koje su zaglavljene u Dubaiju, dok je gotovo 670 kutija terapeutske hrane za pothranjenu djecu u Somaliji blokirano u Indiji. Populacijski fond UN-a (UNFPA) prijavljuje kašnjenja u slanju opreme u 16 zemalja.
“Rat protiv Irana i poremećaji u Hormuškom moreuzu prijete da humanitarne operacije gurnu preko svojih granica”, upozorava Madiha Raza, zamjenica direktora za odnose s javnošću i komunikacije za Afriku u IRC-u. Čak i kada sukobi prestanu, šok u globalnim lancima snabdijevanja mogao bi mjesecima odgađati isporuku pomoći koja spašava živote.
Organizacije sada primoravaju na alternativne, skuplje rute. Neki brodovi zaobilaze Hormuški moreuz i Suecki kanal te plove oko Afrike, produžujući isporuku za sedmice. Drugi koriste kombinovane kopnene, pomorske i zračne rute, što dodatno povećava troškove. UNICEF, primjerice, sada vakcine za Nigeriju i Iran šalje preko Turske, što povećava troškove za 20 posto i produžava dostavu za deset dana.
Situacija u Sudanu posebno je alarmantna – više od 19 miliona ljudi suočava se s nesigurnošću u snabdijevanju hranom, a humanitarne organizacije moraju dodatno ulagati resurse da bi osnovna zdravstvena i prehrambena pomoć stigla do najugroženijih. Save the Children upozorava da visoki troškovi prisiljavaju organizacije na teške izbore: ili smanjenje broja djece kojoj se može pomoći, ili smanjenje količine kupljene pomoći.
Rastuće cijene goriva dodatno otežavaju pristup zdravstvenoj zaštiti u Somaliji i Nigeriji, dok humanitarne organizacije bilježe prekid ključnih aktivnosti mobilnih medicinskih timova. WFP procjenjuje da bi do juna, ukoliko sukob potraje, još 45 miliona ljudi moglo postati akutno gladno, pridruživši se gotovo 320 miliona ljudi koji se već suočavaju s glađu širom svijeta.
Rast cijena hrane i đubriva posebno prijeti malim farmerima u Istočnoj Africi i Južnoj Aziji, dok Sudan uvozi više od polovine đubriva iz Zalivskih država, a Kenija približno 40 posto. Generalni sekretar UN-a pokrenuo je radnu grupu za olakšavanje trgovine đubrivom, no humanitarne organizacije upozoravaju da to neće biti dovoljno.
Stručnjaci naglašavaju da je međunarodni finansijski odgovor sporiji nego u ranijim sukobima, a države se nalaze između ulaganja u odbranu i sigurnost i ulaganja u humanitarnu pomoć. Sam Vigersky iz Vijeća za vanjske odnose navodi da SAD, iako imaju kapacitete, nisu aktivirale mehanizme hitne pomoći. Ipak, State Department je odobrio dodatnih 50 miliona dolara hitne pomoći Libanu i aktivno sarađuje s UN-om i partnerima na rješavanju humanitarnih potreba.
Rat na Bliskom istoku tako ne samo da produbljuje lokalne krize nego i širi efekte u globalnom lancu pomoći, prijeteći milionima ljudi koji se već bore za osnovne životne potrebe.
