Rat s Iranom zaustavlja proizvodnju i privremeno blokira promet u Hormuškom tjesnacu; cijena nafte u Europi porasla je za 10 posto, a plina za 40 posto
Rat s Iranom je također počeo utjecati na infrastrukturu za izvoz energije u regiji. Katar je u ponedjeljak zaustavio proizvodnju u najvećem svjetskom postrojenju za izvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) nakon napada iranskog drona. Najveća saudijska rafinerija nafte, Ras Tanura, također je zaustavila rad nakon napada.
Ovo je dodatno eskaliralo krizu na Bliskom istoku. Cijena barela sirove nafte Brent porasla je u ponedjeljak na gotovo 80 dolara. To predstavlja oko 10 posto više nego u petak navečer, prije početka američko-izraelskih vojnih udara na Iran. Referentna cijena plina u Evropi porasla je čak za 40 posto.
Najnoviji događaji podstakli su zabrinutost zbog značajnog poremećaja u globalnoj opskrbi energijom. U Hormuškom moreuzu, ključnoj tački za trgovinu sirovinama u Perzijskom zaljevu, pomorski saobraćaj je gotovo potpuno zaustavljen zbog sukoba.
Da li Evropa rizikuje da se suoči sa još jednom gasnom krizom poput one nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine? Ili čak šokom cijena nafte poput onih koje je svijet doživio 1973. i 1979. godine?
Čak i 1970-ih, protok nafte s Bliskog istoka bio je prekinut ratom i političkim nemirima u Iranu. Posljedice su bile rijedak prizor za zapadne zemlje: dugi redovi na benzinskim pumpama i prazni autoputevi, jer je nedjeljom saobraćaj bio zatvoren radi uštede goriva. Nestašica benzina direktno je uticala na svakodnevni život i imala je posljedice po svjetsku ekonomiju u obliku recesije, rastuće inflacije i nezaposlenosti.
Do sada je oko petina svjetske trgovine naftom i tečnim prirodnim gasom (LNG) prolazila kroz Hormuški moreuz svaki dan. Teoretski, prolaz između Irana, Omana i Ujedinjenih Arapskih Emirata i dalje je moguć čak i u ratno vrijeme. Međutim, promet je naglo opao, jer su osiguravatelji ili prestali pokrivati tranzit tankera za naftu ili su značajno povećali premije.
Preusmjeravanje na druge brodske rute moguće je samo u ograničenoj mjeri, jer se samo oko trećine nafte koja inače prolazi kroz moreuz može preusmjeriti naftovodom do drugih luka u regiji. Katar, najveći dobavljač LNG-a u Perzijskom zaljevu, gotovo da nema alternativa morskoj ruti.
Situaciju komplikuje i ruski faktor za globalno tržište. Izvoz ruske nafte i plina značajno je ograničen zbog zapadnih sankcija nakon napada na Ukrajinu 2022. godine. Kina je najveći kupac Moskve.
Evropske rezerve plina su popunjene samo za 1/3
Nedostatak zaliha plina bio bi vrlo problematičan za njemačku industriju, koja se već bori s teškoćama. Prekid proizvodnje u Kataru podsjeća na situaciju nakon ruskog napada na Ukrajinu. U to vrijeme, njemačka vlada osigurala je uvoz tečnog prirodnog plina (LNG) iz te zaljevske države kako bi kompenzirala nedostatak ruskih zaliha.
Sada je i ova opskrba u opasnosti od prekida. Rezerve plina u Evropskoj uniji trenutno su ispod prosjeka, sa samo oko 30 posto raspoloživog kapaciteta.
Prema procjeni dobavljača podataka i vijesti Argus, Evropa bi se mogla suočiti s nestašicom dizela i mlaznog goriva, koje je do sada isporučivala regija Perzijskog zaljeva. Što se tiče benzina, ovisnost o dobavljačima iz Bliskog istoka je manja.
Za azijske zemlje poput Južne Koreje, Kine i Japana, situacija je teoretski delikatnija, jer one više zavise od uvoza tečnog prirodnog plina (LNG) i nafte iz regije nego Evropa. Iran je izvozio svoju naftu gotovo isključivo u Kinu, gdje su privatne rafinerije zvane "Čajnici" u provinciji Shandong bile glavni kupci.
Proširenje proizvodnje nafte moguće je samo u ograničenoj mjeri. Prema posljednjem mjesečnom izvještaju Međunarodne agencije za energiju (IEA), samo Saudijska Arabija ima značajne slobodne kapacitete unutar OPEC+ saveza. Rusija, zbog sankcija, već ima poteškoća u pronalaženju kupaca za svoju naftu i morala je ponuditi velika smanjenja cijena.
Međutim, trenutno nema znakova neposredne energetske krize poput one iz sedamdesetih godina. U zavisnosti od obima i trajanja poremećaja u Hormuškom moreuzu, takav dugoročni scenario se ne može isključiti.
Godine 1973., članice OPEC-a, koje su u to vrijeme činile oko polovinu svjetske proizvodnje nafte, odgovorile su na podršku Zapada Izraelu u Jomkipurskom ratu prekidom isporuka. Samo nekoliko godina kasnije, 1979. godine, Iran je postao centar krize kada je šah svrgnut, a mule su došle na vlast. Zbog nemira, proizvodnja nafte u zemlji je opala; u to vrijeme Iran je bio drugi najveći izvoznik na svijetu.
Od tada se slika značajno promijenila. Danas, OPEC čini samo oko trećinu globalne proizvodnje nafte. Njegova proizvodnja je ostala uglavnom stabilna, dok su druge zemlje značajno povećale proizvodnju - ponajviše Sjedinjene Američke Države, zahvaljujući procvatu nafte iz škriljaca. Od 1975. godine, Washington također održava strateške rezerve nafte kako bi se zaštitio od nestašice u ponudi.
Ne očekuje se da će se i Kina suočiti s kratkoročnim nedostatkom zaliha. Prema podacima dobavljača Vortexa, rezerve nafte u zemlji su dobro opskrbljene, a skladišni kapaciteti se proširuju. Štaviše, prema Argusu, rafinerije "Teapot" imaju koristi od sniženih cijena isporuka iz Rusije. Ova nafta, koja pronalazi manje kupaca u Indiji nakon nedavnog trgovinskog sporazuma između New Delhija i Washingtona, često se preusmjerava u Kinu.
Evropa trenutno također ima koristi od blagog vremena: za naredne dvije sedmice predviđaju se proljetne temperature, što smanjuje potražnju za plinom za grijanje.
Ekstremni rizici su malo vjerovatni
Rizik od dugoročnog poremećaja u snabdijevanju se ne može isključiti, ali se smatra malo vjerojatnim. U slučaju produženog zatvaranja Hormuškog moreuza, švicarska privatna banka Lombard Odier predviđa porast cijene nafte za 50 dolara po barelu. Za tržište plina, američka banka Goldman Sachs predstavlja sličan scenario: ako plovni put ostane zatvoren za transport LNG-a mjesec dana, cijena plina u Evropi mogla bi dostići oko 74 eura po megavat-satu. U poređenju s cijenom prije rata, to bi predstavljalo povećanje od 130 posto.
