Najmanje 92 broda učestvovalo je u mreži tajnih transfera nafte u blizini Hormuškog moreuza, dok američka vojska koristi dronove, bespilotna pomorska vozila i helikoptere kako bi zaštitila operaciju...
Američka vojska nadgledala je desetine tajnih transfera nafte s broda na brod kako bi zaštitila izvoz energije iz Perzijskog zaljeva, koristeći zračne i pomorske dronove, kao i helikoptere, u operaciji koja vodi pomorske konvoje do supertankera koji čekaju na moru.
Operacija, izvedena u blizini ulaza u Hormuški moreuz, koristi tehniku transfera nafte koju Iran koristi godinama kako bi izbjegao sankcije. Jedanaest osoba upoznatih s operacijom identificiralo je dva područja gdje se odvijaju transferi: jedno kod obale Fujairaha u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i drugo u blizini luke Sohar u Omanu. Operacija je započela početkom maja, a najmanje 92 broda su učestvovala u transferima, prema navigacijskim podacima i satelitskim snimcima koje je pregledao Reuters.
Samo 11. juna, satelitski snimci koje je analizirao Reuters pokazali su 17 parova brodova koji su istovremeno prevozili naftu do i od ove dvije lokacije. Helikopter Apache, koji je Iran oborio 9. juna, što je izazvalo reakciju SAD-a, bio je dio misije, prema četiri izvora, uključujući bivšeg američkog zvaničnika upoznatog s incidentom. Reuters je također identificirao šest parova tankera grupiranih u blizini luke Sohar na dan pada helikoptera.
Reuters nije bio u mogućnosti nezavisno potvrditi ulogu helikoptera Apache u operaciji. Zvaničnik američkog ministarstva odbrane rekao je da snage Centralne komande SAD-a (CENTCOM) nisu uključene u operacije transfera nafte na moru. Američki zvaničnici rekli su da su dva člana posade helikoptera spašena bespilotnom letjelicom.
Obim ovih transfera, način na koji funkcionišu i moguća uloga Apachea nisu ranije objavljeni. Bijela kuća je uputila pitanja CENTCOM-u, dok iranska vlada nije odgovorila na zahtjeve za komentar.
Dva područja gdje se odvijaju transferi nalaze se u Omanskom zaljevu, blizu izlaza iz Hormuškog tjesnaca, blizu granica koje je postavila Uprava Perzijskog zaljeva, nova iranska institucija stvorena za upravljanje tjesnacem. Brodovi koji se ne pridržavaju iranskih naredbi riskiraju da budu napadnuti dronovima ili raketama od strane Korpusa islamske revolucionarne garde.
Sama luka Fujairah je nekoliko puta bila meta iranskih napada tokom operacije. Prošlog vikenda, prema britanskoj kompaniji za upravljanje pomorskim rizicima Vanguard, "neidentificirani projektil" pogodio je tanker kod obale Omana. Kompanija je saopštila da je posada sigurna i da je udar uzrokovao djelimično curenje tereta, ali ne i štetu po okolinu. Nije bilo jasno da li je tanker bio dio transfera s broda na brod.
Iran je odgovorio na američko-izraelski rat praktičnim zatvaranjem Hormuškog moreuza, kroz koji obično prolazi oko petine svjetske nafte. To je, prema izvještaju, izazvalo najveći poremećaj u snabdijevanju energijom u historiji i značajno povećalo inflaciju širom svijeta.
Transferi s broda na brod, iako opasni i neefikasni, izgleda da su dio napora Trumpove administracije da obnovi normalan protok nafte iz Perzijskog zaljeva. Američki predsjednik Donald Trump rekao je da će se Hormuški tjesnac ponovo otvoriti u petak u skladu s okvirnim mirovnim sporazumom s Iranom objavljenim ove sedmice, iako detalji ostaju nejasni. Istraga Reutersa objavljena 20. maja otkrila je da je Iran uspostavio vlastiti sistem za provođenje brodova kroz tjesnac, uključujući kontrolne punktove na ostrvima, diplomatske sporazume i, u nekim slučajevima, naknade.
Koordinirani odlasci i kontrolne tačke
Američke operacije transfera su u potpunosti pod kontrolom američke vojske, prema osam izvora, uključujući privatnog zaštitarskog izvođača koji je uključen u misiju. Tankeri plove do mjesta sastanka prije nego što stignu do moreuza, a zatim odlaze u koordiniranim intervalima, održavajući razmak od 3 do 4 kilometra između sebe. Prema četiri izvora, transponderi brodova su isključeni, a njihova rasvjeta je svedena na minimum.
Niz referentnih tačaka omogućava američkoj vojsci da prati napredak tankera, a jedan izvor navodi da ih "Amerikanci stalno prate". Nakon što prođu kroz moreuz i izađu iz područja koje Iran smatra pod svojom kontrolom, tankeri se približavaju supertankerima VLCC kako bi započeli s pretovarom nafte.
Proces traje između 24 i 40 sati. Nakon transfera, prazni tankeri se vraćaju kroz moreuz, dok natovareni VLCC-i nastavljaju put ka međunarodnim destinacijama. Sistem je postao neophodan jer je malo kompanija spremno dozvoliti svojim brodovima da prođu kroz Hormuz kako bi snabdijevali supertankere koji čekaju, zbog iranske blokade.
Ipak, operacija ostaje rizična. Noah Raidan, saradnik Washingtonskog instituta i stručnjak za pomorsku sigurnost, rekao je da niko ne može predvidjeti hoće li se Iran odlučiti koristiti dronove ili ratne brodove kako bi omeo prolaz tankera.
Iran godinama koristi tehniku transfera s broda na brod kako bi sakrio porijeklo svoje nafte i izbjegao sankcije. Iran obično koristi dva broda u bilo kojem trenutku, kako bi izbjegao otkrivanje, tako i zbog relativno ograničenog obima svog izvoza prije rata. Operacija koju predvode SAD koristi transfere velikih količina, nudeći proizvođačima u Zaljevu veću zaštitu od iranskih napada i mogućnost izvoza sirove nafte, kondenzata i drugih energetskih proizvoda na međunarodna tržišta.
Reuters je analizirao više od desetak satelitskih snimaka snimljenih između 2. maja i 11. juna koji prikazuju transfere između tankera u vlasništvu država Perzijskog zaljeva i međunarodnih brodova koji primaju teret. Podaci LSEG-a i Kplera pokazali su ponovljene susrete između tankera tokom istog perioda.
Na osnovu ovih slika, Reuters procjenjuje da je od početka maja kroz ovu pomorsku mrežu prevezeno najmanje 90 miliona barela sirove nafte i naftnih derivata. Međutim, ove količine ostaju male u poređenju sa prijeratnim prosjekom od oko 20 miliona barela dnevno koji prolaze kroz Hormuz.
Michael Froman, predsjednik Vijeća za vanjske odnose, napisao je u petak da je ironično što SAD sada slijede prakse slične onima koje koriste Kina, Rusija, Sjeverna Koreja i Iran, čije flote često koriste navigaciju bez transpondera kako bi izbjegle međunarodne sankcije. Pritom je mislio na Trumpove komentare od 10. juna nakon obaranja Apachea.
Uloga Dynacoma Giorgosa Prokopioua
Što se tiče teretnog prometa, dominiraju međunarodni operateri tankera. Jedan od njih je grčka kompanija Dynacom Tankers Management, koja, prema Reutersu, od početka rata 28. februara traži alternativne načine transporta nafte kroz Hormuški moreuz.
„Sloboda plovidbe je ključna i niko ne može nametati carine ili druge barijere“, izjavio je osnivač Dynacoma Giorgos Prokopiou tokom konferencije Capital Link u Atini 1. juna. Dodao je da grčka pomorska industrija ima historijsku tradiciju prevazilaženja pomorskih blokada, bez navođenja daljnjih detalja.
Izvori iz pomorske industrije upozorili su da novi sistem stvara dodatne rizike, jer nedostaju pouzdani podaci o pozicijama brodova. S isključenim transponderima i izvještavanjem izvan tradicionalnih kanala, povećava se rizik od sudara između brodova koji plove noću sa ograničenim osvjetljenjem i brzinama koje otežavaju manevriranje.
Prema izvorima upoznatim s procedurama, kompanije koje žele koristiti sistem moraju proći detaljne provjere prije nego što im se odobri prolaz. To uključuje pružanje potpune historije kretanja plovila, identifikaciju stvarnog vlasnika, dokumentacije o teretu i prihvatanje inspekcija.
Nakon odobrenja, brodovima učesnicima se dodjeljuju specifični intervali prolaska i oni održavaju stalni kontakt s američkim uredom za pomorsku saradnju u Bahreinu tokom cijelog putovanja. Šest izvora je reklo da je državna naftna kompanija UAE, ADNOC, među najaktivnijim učesnicima u operaciji.
Kompanija Kuwait Oil Tanker Company također je bila uključena u transfere. Prema podacima TankerTrackers.com, 6. juna jedan od njenih brodova prevezao je oko 2,3 miliona barela sirove nafte u blizini Sohara, jednog od najprometnijih dana operacije. Brod prijemnik, Sea Ruby, identificiran je pet dana kasnije kod jugozapadne obale Indije, na putu za Kinu, gdje se očekivalo da će istovariti svoj teret.
