Dvadeset i osam godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, Bosna i Hercegovina ponovno se nalazi na raskrsnici političke odgovornosti i međunarodnih očekivanja.
Dvodnevna sjednica Upravnog odbora PIC-a (Vijeća za implementaciju mira) u Sarajevu pokazala je da međunarodni partneri ostaju jedinstveni u svojim ključnim stavovima, ali i da stabilnost zemlje još uvijek zavisi od spremnosti domaćih lidera da djeluju u skladu s Ustavom i međunarodnim standardima.
Britanski veleposlanik u BiH, Julian Reilly, u razgovoru za Dnevnik D, naglašava da je sastanak PIC-a rezultirao „jedinstvenom, snažnom zajedničkom porukom“ koja potvrđuje punu podršku Daytonskom sporazumu i svim njegovim aneksima. Reilly podsjeća da, iako je Bosna i Hercegovina u proteklim decenijama postigla značajan napredak, ne postoji alternativa temeljnim principima Dejtona: stabilnost, sigurnost i vladavina prava ostaju apsolutni prioritet.
Poseban naglasak stavljen je na politiku koju Reilly opisuje kao destruktivnu – retoriku koja potkopava ustavni poredak države. Takva politika, kako ističe, ne samo da odgađa reforme, već direktno utiče na funkcionalnost institucija i povjerenje građana. Od ključnog je značaja da politički lideri pokažu odgovornost i spremnost na konkretne korake, naročito u okviru tzv. Agende 5+2.
Agenda 5+2 i državno vlasništvo
Prema Reillyju, Agenda 5+2 ostaje otvorena obaveza koja uključuje niz konkretnih zadataka – među kojima je i pitanje državne imovine, koje mora biti riješeno u skladu s odlukama Ustavnog suda BiH i međunarodnim pravom. Ovdje se očituje osnovni izazov domaće politike: dok međunarodna zajednica jasno traži poštovanje pravnih okvira, domaći političari često instrumentaliziraju ove teme za političke poene, što otežava postizanje konsenzusa.
Izbori i nova tehnologija
Predstojeći izbori predstavljaju ključni test demokratske zrelosti BiH. Reilly naglašava da je primjena nove izborne tehnologije šansa da se volja građana potpuno izrazi, ali i obaveza domaćih institucija da osiguraju transparentan i inkluzivan proces. Paralelno, brz napredak u pitanjima budžeta i stabilnog finansiranja javnih institucija, poput BHRT-a, pokazuje koliko su unutrašnja rješenja i politička odgovornost od presudnog značaja.
Euroatlantski put i reforme
Put ka EU i NATO integracijama, prema Reillyju, nije samo pitanje vanjske politike, već test političke volje unutar zemlje. Reformama, ustavnom prilagodbom i poštovanjem ljudskih prava moguće je stvoriti funkcionalniji i inkluzivniji državni okvir, ali bez konkretnih i odgovornosti ispunjenih poteza lidera, euroatlantska perspektiva ostaje nedostižna.
Izostanak ključnih aktera
Reilly posebno ističe izostanak predstavnika SNSD-a na sjednici PIC-a kao propuštenu priliku. Svaka politička stranka koja ne koristi forum međunarodne zajednice da jasno predstavi svoj stav, prema njegovom mišljenju, ne služi građanima koji su je izabrali. Ova izjava odražava frustraciju međunarodnih partnera zbog često neodgovornog ponašanja domaćih političkih lidera, što dodatno usporava reformski proces.
Sastanak PIC-a u Sarajevu pokazuje da međunarodna zajednica i dalje ima ključnu ulogu u BiH – kao nadzornik, podsjetnik i katalizator reformi. Međutim, konačna odgovornost leži na domaćim liderima: stabilnost zemlje, funkcionisanje institucija, poštovanje prava i euroatlantske integracije zavise od njihove političke zrelosti i spremnosti da prioritiziraju javni interes nad stranačkim ciljevima. Julian Reilly jasno poručuje da je put ka budućnosti moguć, ali zahtijeva konkretne korake i dosljedno djelovanje svih relevantnih aktera.
