Reketaš Ammar Adrović: „Od kriminalnih priča do izvinjenja Rami i Rusmiru Isaku – naučio sam lekciju“

Ammar Adrović je godinama bio u fokusu policijskih i pravosudnih organa zbog sumnji u iznudu, reketiranje i organizirani kriminal. Više puta je hapšen u okviru akcija Federalne uprave policije, uključujući i posljednju akciju „Ombra“, u kojoj je prvoosumnjičeni, a tokom pretresa kod njega su pronađeni novac, oružje i bejzbol palice, dok se tereti za dugotrajnije bavljenje iznudama i reketom.

Najnovija optužnica protiv njega i nekoliko suoptuženika i priznanje je zbog pokušaja iznude - reketiranja 150.000 KM u Sarajevu, što predstavlja jedan od najnovijih ozbiljnih pravnih slučajeva u kojima se njegovo ime pojavljuje pred sudom.

Ammar Adrović javno se izvinio Rami i Rusmiru Isaku: “Učinio sam nepravdu, iskreno se kajem”

Ammar Adrović oglasio se putem društvenih mreža, gdje je uputio javno izvinjenje ministru unutrašnjih poslova Federacije BiH Rami Isaku i direktoru Kazneno-popravnog zavoda Zenica Rusmiru Isaku, priznajući da je, kako navodi.

U svojoj objavi Adrović je istakao da je tokom boravka u KPZ Zenica imao priliku lično razgovarati s Rusmirom Isakom, te da je taj susret na njega ostavio snažan utisak.

– Postoje trenuci kada čovjek, suočen s veličinom tuđeg karaktera, osjeti dubok stid zbog vlastite lakomislenosti. Takav trenutak doživio sam u razgovoru s direktorom Rusmirom Isakom – naveo je Adrović.

On je pohvalio profesionalizam i odnos uprave zatvora, ističući da tokom boravka nije doživio nikakve neugodnosti, već, kako kaže, korektan i ljudski odnos od strane zatvorskog osoblja.

Posebno je naglasio gest direktora KPZ Zenica, koji mu je, uprkos ranijim nesuglasicama, ponudio pomoć i pokazao razumijevanje.

– Umjesto prijekora, dobio sam ljudskost i spremnost da mi olakša boravak. To me natjeralo da preispitam vlastite postupke – istakao je.

Adrović je dodao da mu je, kako tvrdi, Rusmir Isak oprostio ranije učinjenu nepravdu, i u svoje ime i u ime svog oca, ministra Rame Isaka, što je, prema njegovim riječima, pokazatelj velikodušnosti i karaktera.

Na kraju je poručio da se iskreno pokajao i donio odluku da ubuduće ne donosi sud o ljudima na osnovu tuđih priča ili površnih utisaka.

Podsjećamo, Ammar Adrović je ranije hapšen u više navrata. Između ostalog, bio je obuhvaćen akcijom “Ombra” koju su proveli pripadnici Federalne uprave policije na području Kantona Sarajevo i Tuzlanskog kantona, kada su izvršeni pretresi i pronađeni novac, oružje i drugi predmeti.

Adrović je i ranije dovođen u vezu s krivičnim djelima iznude i organizovanog kriminala, uključujući hapšenja iz 2016. i 2019. godine.

Ova njegova javna objava izazvala je pažnju javnosti, posebno zbog rijetkih primjera javnog priznanja greške i izvinjenja u ovakvim okolnostima.

Učinio sam nepravdu ministru Rami Isaku i direktoru KPZ Zenica, Rusmiru Isaku

Postoje trenuci u životu kada čovjek, suočen s veličinom tuđeg karaktera, osjeti dubok i gotovo potresan stid zbog vlastite lakomislenosti. Takav trenutak doživio sam u susretu i razgovoru s direktorom zatvorske ustanove u Zenici, Rusmirom Isakom – čovjekom čiji profesionalizam, dostojanstvo i ljudskost ostavljaju snažan utisak na svakoga ko s njim razgovara lično.

U njegovom držanju prepoznaju se vrline koje krase istinskog vođu: smirenost u odlučivanju, pravednost u postupanju, odgovornost prema dužnosti i iskrena briga za ljude koji se nalaze pod njegovom nadležnošću. On je čovjek discipline, ali i čovjek razumijevanja – autoritet koji ne počiva na strahu, nego na poštovanju koje spontano izaziva.

Kakav je Rusmir kao direktor najbolje pokazuje osoblje unutar zatvorskih zidina. Nikakvu neprijatnost nisam doživio ni od koga, već naprotiv – svi pritvorski stražari koje sam upoznao bili su na svom mjestu, susretljivi i ljubazni, pod komandom i budnim okom dvojice profesionalaca, nadzornika straže Sivre i Bisića. Posebno bih spomenuo i stražara Amela Patkovića, čovjeka kojem se svaki pritvorenik obraduje. Zaista se takvo osoblje rijetko sreće, i to bez ikakvog mita i korupcije.

U razgovoru koji je direktor sa mnom obavio u II paviljonu, u pratnji zapovjednika zatvorske straže, pokazao je ozbiljnost i državničku odmjerenost kakvu zaista rijetko susrećemo. Iako sam ranije učinio nepravdu njegovoj porodici, o čemu su oni već bili upoznati, nije uzvratio nikakvom gorčinom. Naprotiv, smireno me pitao šta može učiniti da moj boravak u zatvoru bude lakši i podnošljiviji, dajući mi do znanja da je upoznat s mojim greškama.

Želio je da mi olakša, a nikako oteža, potpuno smiren i staložen, bez ijedne netrpeljive riječi ili gestikulacije – iako je mogao postupiti drugačije. Taj čin plemenitosti za mene je bio istinski moralni nokaut, jer sam se suočio s dobrotom ondje gdje sam, po vlastitoj krivici, zaslužio prijekor.

Velikodušno mi je halalio učinjenu nepravdu, i u svoje ime i u ime svoga oca, ministra Rame Isaka, čime je pokazao veličinu karaktera koja nadilazi sitne ljudske slabosti. Tada sam jasno shvatio koliko je pogrešno suditi o ljudima na osnovu površnih utisaka ili tuđih priča.

U Zenici se često govori da je porodica Isak spremna pomoći svakome ko se nađe u nevolji, a ja sam to imao priliku osjetiti na vlastitoj koži. U tom trenutku sam shvatio koliko čovjeka ponekad može zavesti šejtan, navodeći ga na riječi i postupke koji nisu dostojni njegove savjesti.

Zaista sam djelovao lakomisleno, iako unaprijed nisam imao loše mišljenje o ovim ljudima. Zbog toga sam se iskreno pokajao Allahu i donio čvrstu odluku da više nikada ne sudim o čovjeku kojeg lično i dobro ne poznajem.

Direktor zatvora, svojim držanjem, razumijevanjem i velikodušnošću, ostat će u mom sjećanju kao jedan od najdostojnijih i najplemenitijih ljudi koje sam susreo u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini.