Nalaz Ureda za reviziju institucija Bosne i Hercegovine za rad Ministarstva finansija i trezora BiH otkrio je niz problema koji otvaraju ozbiljna pitanja o načinu upravljanja državnim novcem, kontroli trošenja budžetskih sredstava i transparentnosti rada institucije kojom rukovodi ministar Srđan Amidžić.
Iako je Ministarstvo finansija i trezora jedna od najvažnijih državnih institucija, čiji je zadatak upravo da osigura zakonito, racionalno i odgovorno upravljanje javnim sredstvima, revizorski izvještaj pokazuje da je upravo u tom segmentu bilo najviše primjedbi. Od pogrešnog obračuna primanja zaposlenih, preko spornih troškova za kancelarijske prostore, do pitanja načina zapošljavanja i korištenja službenih vozila – iza slike administrativne stabilnosti pojavljuje se niz slabosti koje zahtijevaju političku i institucionalnu odgovornost.
Posebnu pažnju revizora privukla je odluka o isplati jednokratne pomoći zaposlenima u institucijama BiH, mjera koja je predstavljena kao pokušaj ublažavanja posljedica kašnjenja usvajanja državnog budžeta. Međutim, način na koji je provedena otvorio je više pitanja nego što je dao odgovora.
Prema nalazima revizije, problem nije bio samo u samoj odluci o isplati sredstava, već u činjenici da prethodno nisu bili jednako tretirani svi zaposleni u institucijama BiH. Dok je javnosti predstavljeno da se radi o pomoći svim zaposlenima zbog pogoršanog materijalnog položaja, revizori su utvrdili da su određene kategorije zaposlenih već bile u drugačijem položaju zbog načina obračuna plata.
Drugim riječima, mjera koja je trebala biti korektivna nije riješila osnovni problem – činjenicu da su zaposleni tokom gotovo cijele 2025. godine primali plate obračunate prema staroj osnovici, iako je nova osnovica bila veća.
Revizori su ukazali da je korištena osnovica iz prethodne godine, što je direktno uticalo na visinu primanja zaposlenih. Umjesto obračuna prema osnovici koja je važila za 2025. godinu, primijenjen je raniji iznos, zbog čega su zaposleni ostali uskraćeni za dio sredstava koja bi im pripadala.
Ovo pitanje posebno dobija političku težinu jer se radi upravo o instituciji čija je osnovna funkcija nadzor i upravljanje finansijskim sistemom države. Kada ministarstvo koje bi trebalo postavljati standarde finansijske discipline samo bude predmet ozbiljnih revizorskih kritika, onda se otvara pitanje političke odgovornosti i kvaliteta upravljanja javnim resursima.
Ministarstvo koje kontroliše novac suočeno s pitanjima o vlastitoj transparentnosti
Jedan od zanimljivijih detalja iz izvještaja odnosi se na poslovne prostorije koje Ministarstvo finansija i trezora koristi u Banjoj Luci za potrebe kabineta ministra.
Prema nalazima revizora, za te prostorije mjesečno se izdvaja oko 2.100 KM, dok je ugovor zaključen na neodređeno vrijeme. Sam trošak možda ne bi bio sporan da ne postoji pitanje pravnog osnova za organizaciju rada Ministarstva izvan njegovog zvaničnog sjedišta.
Revizori su problematizirali činjenicu da važeći propisi ne predviđaju formiranje organizacionih jedinica Ministarstva finansija i trezora u Banjoj Luci i Mostaru, što otvara dilemu na osnovu čega se obavljaju poslovi iz tih prostora.
U političkom smislu, ovo pitanje dobija dodatnu dimenziju jer se radi o instituciji na čijem čelu je ministar koji dolazi iz Republike Srpske, a čiji kabinet koristi dodatne prostorije upravo u Banjoj Luci.
Iako samo postojanje kancelarije izvan Sarajeva ne mora automatski predstavljati problem, pitanje koje ostaje nakon revizorskog nalaza jeste da li je takav model rada zakonski utemeljen, finansijski opravdan i jednako dostupan svim građanima i institucijama.
Upravo tu se otvara šira rasprava o tome da li se državne institucije grade kao funkcionalan sistem ili se njihova struktura prilagođava političkim potrebama pojedinaca i stranaka.
Službena vozila, kilometri bez objašnjenja i slab nadzor
Revizori su ukazali i na nepravilnosti u korištenju službenih vozila Ministarstva.
U pojedinim putnim nalozima evidentirane su relacije duže od 80 kilometara koje su vođene kao “loko vožnja”, ali bez dovoljno objašnjenja i dokumentacije koja bi opravdala takvu evidenciju.
Problem nije samo administrativne prirode. Službena vozila finansiraju građani kroz budžet, zbog čega svaki kilometar mora imati jasno obrazloženje i dokazanu svrhu.
Revizori su posebno naveli da pojedini putni nalozi nisu sadržavali sve obavezne podatke – od stanja kilometar-sata prilikom sipanja goriva, preko vremena polaska i dolaska, do podataka o osobama koje su se nalazile u vozilu.
Takvi propusti ostavljaju prostor za sumnju da sistem kontrole nije dovoljno snažan i da institucija koja bi trebala biti primjer finansijske odgovornosti nije uspostavila adekvatne mehanizme nadzora nad vlastitim troškovima.
Zapošljavanje bez konkursa i nastavak stare prakse
Poseban segment izvještaja odnosi se na način angažovanja zaposlenih.
Revizori su utvrdili da je tokom 2025. godine u Ministarstvu finansija i trezora BiH bilo angažovano deset osoba na određeno vrijeme, među kojima devet državnih službenika i jedan zaposlenik.
Problematičnim je ocijenjena praksa dugotrajnog angažovanja putem ugovora na određeno vrijeme, naročito u situacijama kada nije jasno dokazano postojanje hitnosti koja bi opravdala izbjegavanje redovne konkursne procedure.
Revizori su upozorili da takav način zapošljavanja može predstavljati netransparentan model ulaska u državnu službu.
Upravo pitanje zapošljavanja godinama je jedno od najosjetljivijih pitanja u javnom sektoru Bosne i Hercegovine. Kritike se najčešće odnose na mogućnost da privremeni angažmani postanu način za zaobilaženje konkurencije i stvaranje politički podobnih kadrova.
Kada se takva praksa pojavi u Ministarstvu finansija i trezora – instituciji koja bi trebala biti jedan od stubova profesionalne i odgovorne državne uprave – onda ona dobija dodatnu težinu.
Izvještaj koji otvara pitanje političke odgovornosti
Revizorski izvještaj nije politički dokument i ne donosi zaključke o političkoj odgovornosti. Njegova uloga je da utvrdi nepravilnosti, slabosti sistema i rizike u radu institucija.
Ali politička odgovornost upravo počinje tamo gdje prestaje revizorski posao.
Ministarstvo finansija i trezora BiH nije obična administrativna služba. To je institucija koja raspoređuje, kontroliše i usmjerava milijarde javnih sredstava. Zbog toga svaki propust u njegovom radu ima mnogo veće posljedice nego u drugim organima uprave.
Nalazi revizora otvaraju pitanje da li je problem u pojedinačnim administrativnim greškama ili je riječ o širem obrascu slabog upravljanja, nedovoljne kontrole i političkog utjecaja na rad institucija.
Odgovornost sada nije samo na službenicima koji su pravili obračune ili popunjavali dokumentaciju. Ona je prije svega na rukovodstvu koje mora objasniti zašto su takve prakse uopće bile moguće i koje će konkretne mjere biti poduzete da se iste greške ne ponove.
Jer kada institucija zadužena za čuvanje javnog novca sama postane predmet ozbiljnih revizorskih upozorenja, onda pitanje više nije samo šta se desilo – nego ko će za to odgovarati.
