Mnogi roditelji vjeruju da njihovo dijete uvijek govori istinu, ali psihologinja Samantha Rodman Whiten upozorava da ovaj pristup može imati neželjene posljedice.
Ona objašnjava da djeca ponekad lažu iz očekivanih razloga i da slijepo povjerenje ne potiče iskrenost, već može ometati njihov emocionalni razvoj.
Psihologinja tvrdi da najveći problem nastaje kada takva djeca odrastu. Prema njenim riječima, ako roditelji uporno brane svoje laži, djeca mogu razviti osjećaj srama i nastaviti lagati kako bi zaštitila sebe i svoje roditelje. "Što roditelj više vjeruje djetetu koje laže, to ga dijete manje poštuje i osjeća više unutrašnjeg srama", kaže ona.
Slijepo povjerenje može pojačati laganje.
Rodman Whiten objašnjava da roditelji često precjenjuju moralnu zrelost svoje djece i očekuju da imaju isti nivo iskrenosti kao i odrasli. Međutim, djeca često lažu kako bi izbjegla kaznu ili razočaranje od roditelja. "Djeca uglavnom žele biti 'dobra' kako bi izbjegla kaznu", ističe psiholog, dodajući da ih slijepo povjerenje ne uči odgovornosti, ali ih može ohrabriti da nastave skrivati istinu.
On savjetuje roditeljima da ne prihvataju svaku priču koju njihovo dijete ispriča zdravo za gotovo, već da smireno postavljaju pitanja i pokušaju sarađivati sa svojim djetetom kako bi shvatili šta se zaista dogodilo. Razgovor bez optuživanja pomaže djetetu da se osjeća dovoljno sigurno da kaže istinu.
Prema njenim riječima, takav pristup uči djecu da greške nisu razlog za skrivanje istine, već prilika za učenje i popravljanje odnosa. "Pouka je da sumnjive dječje priče uvijek treba provjeriti", zaključuje Rodman Whiten.
