Svaki roditelj želi da mu se dijete obrati kada ima problem, bilo da se radi o školi, prijateljima ili grešci koju je napravilo.
Ali povjerenje se ne gradi velikim gestovima, već svakodnevnim razgovorima i načinom na koji roditelji reaguju kada im se dijete povjeri. Djeca se rijetko zatvaraju preko noći, ali postepeno uče da se ne isplati pričati o svojim osjećajima ako očekuju osudu ili kritiku. Evo nekoliko roditeljskih navika koje mogu otežati otvorenu komunikaciju.
Pretvaranje svakog razgovora u lekciju
Djeca često dolaze kod roditelja jer žele biti saslušana, a ne zato što traže trenutno rješenje. Ako se svaka ispovijest završi dugim predavanjem o odgovornosti ili životnim lekcijama, mogu početi povezivati iskrenost s neugodnim iskustvom. Kao rezultat toga, vjerovatnije je da će sljedeći put šutjeti o onome što ih muči. Roditeljima može pomoći da prvo saslušaju svoje dijete prije nego što ponude savjet, piše Times of India.
Ljutnja prije razgovora
Kada dijete prizna grešku i odmah se suoči s vikanjem ili ljutnjom, može steći utisak da iskrenost uvijek vodi do neugodnih posljedica. To ne znači da greške treba ignorisati, već da je korisno prvo saslušati šta se dogodilo. Miran razgovor često ostavlja više prostora za učenje nego žustra reakcija. Djeca će vjerovatnije reći istinu ako osjete da će ih roditelj prvo pokušati razumjeti.
Ponižavajući osjećaji
Izjave poput "Pretjeruješ" ili "Nemaš razloga da budeš tužan" često imaju za cilj utješiti dijete, ali mogu imati suprotan učinak. Ono što odrasloj osobi može izgledati kao sitnica, djetetu može biti vrlo važno pitanje. Ako se njihova osjećanja redovno umanjuju, mogu zaključiti da nema smisla dijeliti ih s drugima. Priznavanje djetetovih osjećanja ne znači slaganje sa svime, već pokazivanje da ih razumijete.
Poređenje sebe s drugima
Roditelji ponekad porede svoje dijete sa braćom i sestrama ili vršnjacima kako bi ga potaknuli na promjenu. Međutim, takva poređenja često imaju suprotan učinak i mogu oštetiti djetetovo samopoštovanje. Umjesto da otvoreno razgovara o svojim problemima, dijete ih može početi skrivati kako bi izbjeglo daljnja poređenja. Korisnije je fokusirati se na vlastiti napredak nego na uspjehe drugih.
Uzvik
Djeci ponekad treba više vremena da objasne šta se dogodilo i kako se osjećaju. Ako roditelji često prekidaju ili završavaju njihove rečenice, mogu osjećati kao da ih niko zapravo ne sluša. Strpljenje tokom razgovora pokazuje vašem djetetu da je njihovo mišljenje važno. Ponekad je najpodrška jednostavno ih saslušati.
Korištenje grešaka za predviđanje
Ako roditelj kasnije spomene greške koje mu se dijete povjerilo tokom svađe, povjerenje može biti narušeno. Dijete tada može zaključiti da će se njihova iskrenost jednog dana okrenuti protiv njega. Prisjećanje na stare greške vjerovatnije će izazvati strah nego želju za promjenom. Djeca će se vjerovatnije otvoriti kada znaju da će njihovi trenuci ranjivosti ostati sigurni i da neće postati predmet buduće kritike.