Dok se institucije BiH i dalje prepiru oko toga ko je dužan platiti 42,6 miliona eura slovenskoj firmi Viadukt d.o.o. Portorož, sve je jasnije da ceh ove višegodišnje pravno-političke trakavice plaćaju – građani. Ne samo da je ova kompanija već godinama bez ijednog zaposlenog, već se u čitavom procesu gomilaju dokazi o nizu nelogičnosti, neodgovornosti i, po svemu sudeći, svjesnog izbjegavanja obaveza od strane entiteta Republika Srpska.
Zbog neplaćenih obaveza prema Viaduktu, nedavno su čak i računi BHANSA-e u Briselu bili blokirani. Tek je odlukom visokog predstavnika odlučeno da se dug isplati iz posebnog računa Uprave za indirektno oporezivanje, na kojem se prikuplja novac od akciza – onaj isti novac koji bi, prema zakonima, trebao biti iskorišten za izgradnju i obnovu puteva. Drugim riječima, dok političari traže rupe u sistemu, građani ostaju bez infrastrukture, ali zato uredno otplaćuju dugove koje nisu napravili.
No, u cijeloj ovoj priči najviše uznemirava šokantan izvještaj Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine, koji pokazuje da dug prema Viaduktu nije stao samo na odšteti. Osim 39,8 miliona eura dosuđene štete, BiH je obavezana da plati i dodatnih 5,68 miliona eura za troškove arbitražnog postupka, 343.000 dolara za prethodne troškove i kamate koje svakodnevno rastu – i to brzinom od gotovo 9.000 eura dnevno!
Arbitraža je, ironično, vođena putem Zoom aplikacije, a kompanija Viadukt, prema dosadašnjim saznanjima, ne raspolaže ni validnim bankovnim računom, niti zapošljava bilo koga.
Spor je formalno nastao između firme Viadukt d.o.o. Portorož, fizičkih lica Vladimira Zevnika i Borisa Goljševčeka iz Slovenije, te nadležnih institucija Republike Srpske. Međutim, iako je Republika Srpska još 2017. godine u Sporazumu s Vijećem ministara BiH preuzela punu odgovornost za troškove arbitraže i potencijalne isplate, u praksi se potpuno oglušila na to.
U članu 3. navedenog Sporazuma jasno stoji da će Vlada RS preuzeti sve troškove postupka, dok je član 4. definisao da će RS bezuslovno platiti sve dosuđene novčane iznose. No, kako to u BiH već predugo biva – potpisati nešto ne znači i poštovati.
Pravobranilaštvo BiH tvrdi da je više puta od aprila 2022. godine pozivalo Vladu RS da izvrši isplatu prema presudi Međunarodnog centra za rješavanje investicionih sporova u Washingtonu (ICSID), no bez uspjeha. Dug nije plaćen ni dvije godine nakon presude, dok kamate rastu i dalje.
Još poraznije je to što je samo ponašanje Pravobranilaštva u cijelom slučaju bilo, prema vlastitom izvještaju, traljavo. Spor su prepustili inerciji, arbitraža se vodila bez ozbiljne kontrole, a konačni epilog je to da BiH sada isplaćuje desetine miliona maraka firmi čija je legitimnost duboko upitna.
U konačnici, ova priča nije samo o jednom sporu i jednom dugu. Ona je simbol političkog kukavičluka, pravnog javašluka i sistemske nesposobnosti. Dok se entitet koji je preuzeo obavezu pravi mrtav, državne institucije nemoćno šute, a međunarodni predstavnici krpe rupe – građani plaćaju.
Milione. Dan po dan. Euru po euru. Za firmu bez uposlenih i spor koji je možda više farsa nego pravna borba.
