Vlada Republike Srpske napokon je formalno okončala proces prodaje 56 dunuma zemljišta na planini Jahorina, na atraktivnoj lokaciji Vučiji most, koje je u februaru 2024. godine prodato teslićkoj firmi „Drvoexport“ za 41 milion konvertibilnih maraka.
Međutim, iako je administrativna tačka stavljena na ovaj posao, pravna i politička bura oko njega nije ni približno završena.
Riječ je o izuzetno vrijednoj parceli na jednoj od najatraktivnijih planinskih destinacija u Bosni i Hercegovini, gdje su posljednjih godina nikli luksuzni apartmani, hoteli i investicioni projekti teški stotine miliona maraka. Upravo zato prodaja zemljišta po principu „jedan ponuđač – jedan kupac“ od samog početka izazvala je sumnje, polemike i pitanja o transparentnosti postupka.
Jedini ponuđač, milionska cifra
Teslićka firma „Drvoexport“ bila je jedini ponuđač na javnom nadmetanju. Iznos od 41 milion KM predstavljen je kao ozbiljna investicija i dokaz tržišne vrijednosti lokacije. Međutim, dio stručne javnosti ukazivao je na činjenicu da konkurencije praktično nije bilo, što je otvorilo prostor za sumnju da li je postignuta realna tržišna cijena i da li je procedura provedena na način koji osigurava maksimalnu korist za javni interes.
Vlada RS branila je odluku argumentima o razvoju turizma, otvaranju novih radnih mjesta i daljem pozicioniranju Jahorine kao regionalnog centra zimskog i cjelogodišnjeg turizma. No, paralelno s tim, pravni stručnjaci su upozoravali da pitanje vlasništva nad zemljištem – posebno kada je riječ o državnoj imovini – nije do kraja razriješeno na nivou države.
„Državna imovina“ – neriješeni čvor
Ključni problem u cijeloj priči leži u statusu zemljišta i širem pitanju državne imovine u Bosni i Hercegovini. Upravo zbog toga reagovao je Ustavni sud Bosne i Hercegovine, koji je stopirao prodaju, pozivajući se na neriješeno pitanje raspolaganja državnom imovinom.
Sud je već u više navrata zauzimao stav da entiteti ne mogu samostalno raspolagati imovinom koja ima karakter državne, dok se to pitanje ne uredi zakonom na nivou Bosne i Hercegovine. Time je ova konkretna prodaja postala dio šireg političko-pravnog sukoba između institucija Republike Srpske i državnih organa.
Za jedne, riječ je o legitimnom pravu entiteta da upravlja svojom teritorijom i resursima. Za druge, ovo je još jedan pokušaj faktičkog raspolaganja imovinom čiji je titular država Bosna i Hercegovina, bez prethodnog sistemskog rješenja.
Političke posljedice i otvorena pitanja
Odluka da se „stavi tačka“ na prodaju ne znači i kraj priče. Ostaje otvoreno pitanje šta će biti sa već potpisanim ugovorima, eventualnim obavezama investitora, ali i potencijalnim odštetnim zahtjevima ukoliko se pravni spor dodatno zakomplikuje.
Također, ova situacija ponovo je ogolila duboku institucionalnu krizu u vezi s upravljanjem državnom imovinom – temom koja godinama stoji kao jedno od najosjetljivijih političkih pitanja u zemlji. Bez jasnog zakonskog okvira na državnom nivou, svaki sličan potez nosi rizik novih blokada, sudskih postupaka i političkih tenzija.
Jahorina je tako, umjesto isključivo turističke priče o investicijama i razvoju, ponovo postala simbol mnogo šire borbe – one između različitih tumačenja ustava, nadležnosti i same prirode državnosti Bosne i Hercegovine.
