Sankcije i ukrajinski napadi na energetsku infrastrukturu prouzrokovali su stvarnu štetu, ali ne treba žuriti sa zaključcima...
Pad ruskog izvoza nafte neće biti kompenziran povećanjem proizvodnje u drugim zemljama. Kartel OPEC+, koji uključuje Rusiju, odlučio je da neće povećavati ponudu barem do drugog kvartala 2026. godine.
Ovo ostavlja prazninu na tržištu, dok se očekuje da će ukrajinski napadi na rusku energetsku infrastrukturu i tankere za naftu i dalje vršiti pritisak na cijene.
Ako SAD odluče pooštriti sankcije ruskim naftnim kompanijama ili strože provoditi postojeće mjere, tržište bi moglo reagirati značajnim porastom cijene Brenta zbog povećanog geopolitičkog rizika.
Međutim, očekuje se da će tržište tokom cijelog prvog kvartala ostati u suficitu zbog visokog nivoa izvoza proizvođača izvan OPEC-a, kao i samog OPEC+, nedostatka rasta globalne potražnje i sezonski slabe potrošnje. Osim iznenadnih i dubokih poremećaja ruskog izvoza, na primjer kao rezultat mnogo efikasnijeg napada iz Ukrajine, ne očekuje se da će trenutni pad izvoza Moskve značajno uticati na tržišne cijene, koje bi trebale ostati u rasponu od 55-65 dolara po barelu za Brent naftu.
Ruska nafta se sve više bori da pronađe tržište. Sredinom decembra, oko 120 miliona barela nafte je još uvijek bilo "u tranzitu", što je stvorilo višak u globalnim pomorskim zalihama. Od otprilike 100 miliona barela planiranih za izvoz između 12. decembra i 31. marta, više od polovine još nije isporučeno.
Indija, jedan od najvećih kupaca ruske nafte posljednjih godina, počela je smanjivati uvoz otkako su američke sankcije Lukoilu i Rosnjeftu stupile na snagu. Prema podacima pomorskog praćenja, tokovi iz Rusije u Indiju u decembru nisu odražavali nivoe iz prethodnih mjeseci i očekuje se vrlo malo isporuka za prvi kvartal. Ako se ovaj trend nastavi, indijski uvoz ruske nafte mogao bi pasti na milion barela dnevno do kraja marta.
Nasuprot tome, Kina je održala visok nivo kupovine ruske nafte. Planirano je više od 30 pošiljki za naredna tri mjeseca. Međutim, očekuje se da će većina ove količine biti uskladištena u strateškim rezervama i neće biti odmah prerađena u rafinerijama, jer Kina i dalje prima velike količine od drugih dobavljača.
Ukrajina je pokazala sposobnost napada na rusku izvoznu infrastrukturu u Crnom moru, a donekle i u Baltičkom moru. Ovi napadi uzrokuju privremene poremećaje koji se mogu popraviti, ali napadi na tankere rizikuju diplomatske posljedice za Ukrajinu, posebno od strane Turske i drugih zemalja u regionu, koje ne žele da vide oštećene pomorske trgovačke rute. Međutim, ako se napadi nastave visokim tempom, očekuje se da će do kraja prvog kvartala doći do stvarnog uticaja na smanjenje prometa tankera i produženi poremećaj rada u ruskim izvoznim lukama.
Rusija će pokušati apsorbirati gubitke. Po trenutnim cijenama nafte Ural i kursu rublje prema dolaru, održivi pad od 500.000 barela dnevno u izvozu morskim putem koštao bi rusku ekonomiju oko 10 milijardi dolara godišnje, manje od 0,5% BDP-a i pad budžetskih prihoda od 0,2%. Ovaj gubitak bi pogoršao postojeće budžetske poteškoće, ali sam po sebi nije dovoljan da promijeni stav predsjednika Putina o ratu u Ukrajini. Efekat bi se mogao pogoršati ako cijene dodatno padnu ili ako Rusija bude prisiljena ponuditi još veće popuste kako bi pronašla kupce; trenutni popusti već prelaze 20 dolara po barelu.
Prema Eurasia Group, trenutne sankcije i ukrajinski napadi nisu dovoljni da promijene pregovaračku poziciju Kremlja. Da bi se ruska nafta držala podalje od međunarodnih tržišta, bit će potreban kontinuirani pritisak. Ukrajina bi trebala nastaviti napadati tankere i izvozne terminale kako bi ograničila protok, dok bi SAD trebale osigurati rigoroznu i neprekidnu provedbu sankcija kako bi odvratile potencijalne kupce. Slaba provedba dovela bi do oporavka ruskog izvoza, kao što se dogodilo s iranskom naftom. Ako pritisak popusti, očekuje se da će se ruski izvoz nastaviti u drugom i trećem kvartalu 2026.
