Andrew Napolitano optužuje NSA, FBI i Ministarstvo domovinske sigurnosti za masovni nadzor koji, prema njegovim riječima, direktno krši Ustav SAD-a.
Nekada Amerika nepovredivih prava i principa "razumne sumnje" kao štita od zloupotrebe moći, Sjedinjene Američke Države su, prema riječima bivšeg američkog sudije Andrewa Napolitana, postale "nacija osumnjičenih", gdje svaki građanin može biti predmet nadzora i gdje država prati bez naloga, bez optužbe i bez jasnih granica.
U oštroj analizi, poznati pravnik kritizira prakse nadzora Nacionalne sigurnosne agencije (NSA), Ministarstva domovinske sigurnosti (DHS) i Federalnog istražnog biroa (FBI), tvrdeći da one sistematski krše Četvrti amandman na Ustav SAD-a, koji štiti građane od proizvoljnih pretresa i zapljena.
Prema Napolitanu, malo se toga promijenilo od otkrića Edwarda Snowdena i izvještavanja novinara Glenna Greenwalda, koji su šokirali javno mnjenje prije mnogo godina. Masovni nadzor, kaže on, i dalje je dio funkcioniranja državnog aparata.
Bivši sudija tvrdi da NSA, koja je formalno pod Pentagonom, zapošljava oko 60.000 zaposlenih u operacijama nadzora unutar Sjedinjenih Država. Prema njegovim riječima, sistem odobravanja Suda za nadzor stranih obavještajnih službi (FISA) postao je formalnost, jer se nalozi izdaju ne na osnovu sumnje na krivično djelo, već na osnovu mogućnosti da je osoba komunicirala sa stranim državljanima.
Napolitano tvrdi da ova praksa omogućava presretanje komunikacija stotina miliona Amerikanaca i predstavlja zaobilaženje ustavnih garancija.
Ministarstvo domovinske sigurnosti također je u središtu njegovih kritika. Prema njegovim riječima, agencija ima tehnologiju koja može identificirati otiske prstiju s udaljenosti od nekoliko metara i očitavati biometrijske podatke pojedinaca s male udaljenosti.
On tvrdi da ako se osoba nalazi u federalnim bazama podataka, vlasti mogu imati trenutni pristup bankarskim, zdravstvenim, pravnim i poslovnim informacijama.
Druga zabrinutost povezana je s korištenjem uređaja poznatog kao "Stingray", koji simulira signale ćelijske antene i omogućava identifikaciju lokacije korisnika mobilnih telefona.
Prema Napolitanu, ova praksa također predstavlja oblik oduzimanja ličnih podataka i suprotna je zaštitom koju garantuje Ustav.
Bivši sudija također optužuje FBI za korištenje naprednih programa za hakovanje, poznatih kao "zero-click", koji mogu prodrijeti u elektronske uređaje bez interakcije korisnika i, prema njegovim riječima, bez sudskog odobrenja.
„Sajber napadi su krivična djela“, tvrdi on, dodajući da takve prakse savezne agencije koriste kao rutinsku proceduru.
Napolitano smatra da je proširenje ovlasti sigurnosnog aparata omogućeno njegovanjem straha. Kao faktore koji su naveli građane da prihvate ograničenje sloboda u zamjenu za obećanja veće sigurnosti navodi strah od stranaca, ratove, kriminal, droge i terorizam.
Prema njegovim riječima, izgubljena sloboda se rijetko vraća i ne može se žrtvovati u ime kolektivne sigurnosti.
Zaključno, advokat tvrdi da trenutne prakse nadzora podsjećaju na takozvane "opće naloge" koje su britanske vlasti koristile tokom kolonijalnog perioda, omogućavajući pretrese i zapljene bez konkretnih dokaza.
Dva i po vijeka nakon Deklaracije o nezavisnosti Sjedinjenih Američkih Država, Napolitano upozorava da bi osnivači zemlje teško prepoznali današnju Ameriku, gdje se, prema njegovim riječima, svaki građanin tretira kao potencijalni osumnjičenik.
