Hapšenje venecuelanskog predsjednika Nicolasa Madura i njegove supruge, koje je objavio Donald Trump, prikazuje se kao zakonska akcija protiv kriminala i trgovine drogom, ali stvarni motivi Sjedinjenih Država teško da su tako transparentni.
Ovo je najdirektnija američka intervencija u Latinskoj Americi od 1989. godine, kada su SAD izvršile invaziju na Panamu i svrgnule vojnog vođu Manuela Noriegu. Tadašnja akcija se hvalila kao “zaštita demokratije”, baš kao i današnja, no stvarni cilj bio je kontrola nad strateškim interesima i resursima.
U slučaju Venecuele, američka administracija otvoreno teži uklanjanju Madura ne zbog pravde ili borbe protiv droge, već radi geopolitičkih i ekonomskih interesa. Caracas godinama upozorava da su SAD zainteresovane za kontrolu nad najvećim naftnim rezervama na svijetu – resursima čija vrijednost i strateški značaj daleko nadmašuju formalne pravne argumente koje Washington iznosi u javnosti.
“Legitimni” kandidati koje podržava Washington
Pristalice američke intervencije tvrde da bi uklanjanje Madura otvorilo put za preuzimanje vlasti od strane opozicionih figura koje podržava Washington. Spominju se María Corina Machado, dobitnica Nobelove nagrade za mir, i Edmundo González, kandidat opozicije na izborima 2024. godine. Oni se predstavljaju kao “demokratska alternativa”, no pitanje je da li bi stvarno predstavljali interese naroda ili samo nastavili politiku koju diktira Washington.
Analitičari upozoravaju da scenarij “mirne tranzicije” u Venecueli nije samo nerealan – on je gotovo nemoguć. Venecuelanska vojska, lojalna Madurovom režimu, zajedno s paravojnim strukturama, teško će dozvoliti jednostavnu promjenu vlasti. Direktna vojna intervencija SAD-a mogla bi izazvati neviđeni kaos, eskalaciju nasilja i unutrašnje sukobe, čime bi se destabilizirala cijela država.
Panika među Madurovim saveznicima
Informacija o hapšenju Madura sigurno je izazvala strah među njegovim najbližim saradnicima, koji sada mogu panično pokušavati spasiti vlastite pozicije. Umjesto političkog preokreta koji bi donio stabilnost, Venecuela se suočava s rizikom haosa i unutrašnjih sukoba, gdje svaka odluka može potaknuti lančanu reakciju nasilja. Prijete građanski sukobi, vojne čistke i pucanje sigurnosnog aparata, što bi moglo dovesti do masovnog raseljavanja civila i humanitarne krize.
Dugoročne geopolitičke posljedice
Američka intervencija, predstavljena kao borba protiv kriminala, zapravo šalje poruku cijeloj Latinskoj Americi: Washington ne prezire direktnu promjenu režima kada su u pitanju strateški resursi. To nije samo čin “zaštite demokratije”, već klasičan primjer neoimperijalne politike koja koristi vojnu i političku moć za ostvarivanje ekonomskih interesa.
U širem kontekstu, ovakvi potezi mogu izazvati antiameričke sentimenta širom regiona, potaknuti militarizaciju susjednih država i destabilizirati cijelu Latinsku Ameriku. Venecuelanski građani, koji već decenijama žive pod ekonomskom i političkom krizom, sada bi mogli biti izloženi dodatnoj nesigurnosti i nasilju koje SAD gotovo sigurno neće kontrolisati.
Neizvjesnost u Venecueli
Ključna nepoznanica nije samo stav Washingtona, već šta će se događati unutar same Venecuele. Ako Maduro bude uklonjen, zemlja ulazi u najneizvjesniji period u posljednjih nekoliko decenija. Pitanja prenosa vlasti, sigurnosti, uloge vojske i paravojnih struktura ostaju otvorena, dok američka intervencija može djelovati više kao katalizator kaosa nego kao stabilizirajući faktor.
U stvarnosti, ono što Trump i njegovi saradnici vide kao “veliku pobjedu”, za Venecuelu predstavlja prijetnju od haosa, nasilja i dugoročne destabilizacije. Umjesto obećane demokracije, Venecuela se suočava s neočekivanim i potencijalno katastrofalnim posljedicama američkog pokušaja nametanja vlasti po svojoj volji.
