Građansko samo na papiru: Glavni grad bez Hrvata u vrhu vlasti, idealan poklon za Čovića
Deset mjeseci nakon održavanja lokalnih izbora, Grad Sarajevo je konačno dobio novu gradsku vlast. Naizgled, riječ je o stabilnoj i stranački izbalansiranoj strukturi: gradonačelnik Samir Avdić iz Naroda i pravde, njegovi zamjenici Mirela Džehverović iz Naše stranke i Predrag Puharić iz SDP-a. Slično je i u vrhu Gradske skupštine – predsjedavajući Alen Girt (Naša stranka), dopredsjedavajući Emir Bićo (NiP) i Svjetlana Šošić (SDP).
No, ispod površine „harmonije“ krije se jedan ozbiljan propust – u novoj vlasti glavnog grada Bosne i Hercegovine nema nijednog predstavnika konstitutivnog hrvatskog naroda. Šest ključnih funkcija podijeljeno je između Bošnjaka, Srba i Ostalih. Hrvati – nula. U državi u kojoj se svaka prilika koristi za pozivanje na konstitutivnost i ravnopravnost, u srcu „građanske“ retorike i „liberalne“ vladavine, Sarajevo je proizvelo situaciju koja do sada nije viđena čak ni u najnapetijim godinama rata: potpuna eliminacija jednog naroda iz političkog vrha glavnog grada.
Struktura za medalju, sadržaj za izbacivanje
Formalno gledano, gradsko rukovodstvo izgleda kao uzor multietničnosti i rodne ravnoteže. No kad se pogledaju lične deklaracije izabranih, jasno je da su pozicije pažljivo raspoređene između „bošnjačkih“, „srpskih“ i „ostalih“ kvota. U cijeloj šemi nije se našlo mjesta za nijednog Hrvata, a da stvar bude ciničnija, ovakav razvoj događaja dolazi od političke garniture koja se zaklinje u građansku BiH i borbu protiv etnonacionalizama.
Podsjetimo, prema važećem Statutu Grada Sarajeva, vodeće funkcije ne bi smjele biti koncentrisane unutar istog naroda i iste stranke. Pa ipak, nakon izbora, dosadašnja gradonačelnica Benjamina Karić (SDP), koja se deklarirala kao „Ostala“, predložila je Bošnjaka Samira Avdića iz NiP-a kao svog nasljednika. Zamjenica gradonačelnice Anja Margetić, koja se izjašnjava kao Hrvatica, upozoravala je tada na pravne nepravilnosti, no upozorenja su ignorisana – kako od same gradske većine, tako i od OHR-a, koji je poslao preporuke koje su vješto zaobiđene.
Proceduralna gimnastika i pravno nasilje
Cijeli proces je ličio na vježbu iz političke akrobatike: pozicije su rotirane, mandat produžavan, a proceduralna pravila tumačena fleksibilno – sve dok se stvari nisu „posložile“ u željenu sliku. Gradonačelnik iz NiP-a, predsjedavajući Gradskog vijeća iz Naše stranke, zamjenici iz SDP-a i Naše stranke, i sve to – bez ijednog Hrvata.
Anja Margetić je, razočarana i ogorčena, napustila Sarajevo. Otišla je u Hrvatsku, gdje će se posvetiti sportu, trenirajući mlade plivače u Istri. Margetić, bivša olimpijka, prije odlaska je kratko poručila: „Mislim da su izdali narod i ideju pravednijeg društva. Bojim se da budućnost BiH i Sarajeva nije svijetla.“
Od opsade do opsade zdravog razuma
Paradoksalno, čak i tokom najtežih godina opsade Sarajeva, gradske vlasti su vodile računa o uključenosti svih konstitutivnih naroda. Tada je, podsjetimo, zamjenik gradonačelnika bio Anto Zelić iz HDZ-a. Nakon rata, gradonačelničke funkcije obnašali su i Ivo Komšić i Ivica Šarić – dva istaknuta sarajevska Hrvata.
Ova situacija predstavlja strateški dar Draganu Čoviću i HDZ-u – upravo ono na što već godinama upozoravaju u svojoj političkoj platformi: da su Hrvati sistemski isključeni, pogotovo u Federaciji i kantonima u kojima su u manjini. Trojka, iako se trudi pokazati kao alternativa etnonacionalnim matricama, praktično igra po pravilima koje je HDZ postavio – samo s druge strane stola.
Građansko Sarajevo bez građana
Ako je iko profitirao iz ove situacije, to su radikalne nacionalne politike. Jer upravo ovakvi primjeri daju dodatnu municiju onima koji tvrde da je koncept građanske države tek maska za bošnjačku dominaciju. Sarajevo, koje bi trebalo biti simbol integracije i zajedništva, sada postaje primjer političke selekcije na osnovu etničkog tumačenja „građanskog“.
Umjesto da budu odgovor na retrogradne politike, vladajuće stranke u glavnom gradu – Narod i pravda, Naša stranka i SDP – sve više liče na lošu kopiju onoga što javno kritikuju.
I da, za one koji misle da je to „nebitno“, neka se sjete da Sarajevo nije običan grad. To je glavni grad jedne komplikovane države, čija budućnost zavisi upravo od toga da svi imaju mjesto za stolom. A u ovom trenutku – jedan konstitutivni narod nije ni pozvan.
