Sarajevo: Grad straha ili priviligovana zona?

Rafalna pucnjava iz automobila u vožnji u naselju Hrasno nije samo incident; to je alarmantni znak opće opasnosti koja prijeti građanima Sarajeva.

Ovaj horor se odvio u vrijeme kada su ulice bile pune djece koja se vraćaju iz škole i ljudi koji su izlazili iz obližnje džamije nakon džuma-namaza. Umjesto sigurnosti, stanovnici ovog naselja suočavaju se s jezikom nasilja koji se sve više širi gradom.

Pitanje koje se nameće je: kako je moguće da su prethodni apeli i kritike uznemirene javnosti ostali bez odjeka? Da li su vlasti i institucije, koje su plaćene da štite i osiguravaju građane, zaboravile na svoju dužnost? U svijetu gdje se informacije brzo šire, Sarajevo izgleda kao da se pretvara u grad gdje se mladi delikventi osjećaju "privilegovano", bez odgovornosti prema zakonima koji važe za ostatak populacije.

Slična situacija izaziva i gnušanje: nedavna vijest o pravosnažnoj presudi Moamera Ksumovića za seksualno zlostavljanje tinejdžera je šokirala mnoge. Kako je moguće da se ovako ozbiljan slučaj krije od javnosti? Nije u pitanju samo optužba; riječ je o pravosnažnoj presudi. Gdje su mediji? Gdje su kolege i javnost koja bi trebala osuditi ovakve postupke? Kome odgovaraju ti koji su umiješani u ovu sramotu?

Ova pitanja postavljaju sumnju na cijeli sistem. Kako se može dogoditi da ovakvi užasi prođu nezapaženo, kao da su nebitni? Ispod površine, možda se skriva mračna mreža zaštite i šutnje koja osnažuje zlostavljače i kriminalce, dok nevini pate.

Dok građani Sarajeva hodaju ulicama s strahom, oni koji su na pozicijama vlasti i moći čine se neosjetljivima na realnost koju žive njihovi sugrađani. Da li ćemo konačno čuti istinu o tome ko stoji iza skrivanja ovih užasa? Ili će Sarajevo nastaviti da bude grad gdje privilegije nadmašuju pravdu, a strah postaje svakodnevica?

Svaka nova pucnjava, svaka nova pravosnažna presuda koja se skriva od očiju javnosti, dodatno cementira percepciju da je Sarajevo postalo opasno mjesto za život. Potrebne su hitne reforme, odgovornost onih koji su na vlasti i, prije svega, kolektivna svijest građana koji se ne smiju miriti sa stanjem koje ih okružuje.

Vrijeme je da se glasno govori, vrijeme je da se bori protiv ovog nasilja i nepravde.