Više od trideset godina nakon završetka rata Sarajevo i Tuzla, dva najveća urbana i privredna centra Federacije Bosne i Hercegovine, i dalje su povezani magistralnom cestom koja odavno ne može odgovoriti potrebama modernog saobraćaja, ekonomije i svakodnevnog života građana.
Iako se o brzoj cesti ili autoputu između Sarajeva i Tuzle govori gotovo svake izborne godine, konkretni pomaci ostali su minimalni. Dok se širom Federacije grade ili završavaju pojedine dionice Koridora Vc, pravac prema Tuzlanskom kantonu ostaje gotovo potpuno izvan fokusa velikih infrastrukturnih projekata.
Danas putovanje između Sarajeva i Tuzle, na udaljenosti od oko 140 kilometara, često traje više od dva sata, a nerijetko i znatno duže. Razlog nisu samo gužve i frekvencija vozila, već i zastarjela infrastruktura, brojna ograničenja, spora vožnja teretnih kamiona te konstantni radovi na sanaciji magistralnog puta.
Poseban problem predstavlja činjenica da se veliki dio saobraćaja odvija cestom sa samo jednom trakom u svakom smjeru, bez mogućnosti sigurnog preticanja na brojnim dionicama. Vozači su tako prisiljeni satima voziti u kolonama iza teretnih vozila, dok svaki zastoj ili saobraćajna nesreća dodatno paralizira ovu važnu saobraćajnu vezu.
Dionica preko Nišićke visoravni već godinama simbolizira infrastrukturne probleme na ovoj relaciji. Česte sanacije, odroni i naizmjenično odvijanje saobraćaja dodatno usporavaju promet i stvaraju frustracije kod građana i privrednika koji svakodnevno koriste ovu cestu.
Jedini značajniji infrastrukturni zahvat realizovan posljednjih decenija jeste izgradnja tunela Karaula i kraće moderne dionice prije i poslije tunela. Taj projekat donekle je poboljšao sigurnost i skratio vrijeme putovanja, posebno tokom zimskih mjeseci, ali nije suštinski promijenio ukupno stanje na cijeloj ruti između Sarajeva i Tuzle.
Trenutno jedini ozbiljniji radovi na području Tuzlanskog kantona odnose se na dionicu Šićki Brod – Đurđevik, odnosno obilaznicu oko Živinica. Riječ je o prvoj fazi buduće saobraćajnice ukupne dužine oko 17 kilometara, dok se trenutno gradi manje od šest kilometara puta.
Iako je svaki infrastrukturni projekat značajan, obim radova djeluje simbolično u odnosu na stvarne potrebe jedne od najvažnijih saobraćajnih pravaca u državi.
Posebno zabrinjava činjenica da među aktuelnim projektima Autocesta Federacije Bosne i Hercegovine gotovo da nema nijednog većeg projekta koji se direktno odnosi na Tuzlanski kanton. Fokus je uglavnom usmjeren na dionice Koridora Vc u centralnim dijelovima zemlje, uključujući područja oko Zenice, Nemile, Medakova i Usore.
Takva situacija dodatno produbljuje osjećaj infrastrukturne izolovanosti Tuzlanskog kantona, koji uprkos snažnoj industrijskoj i privrednoj aktivnosti ostaje bez adekvatnog cestovnog povezivanja sa glavnim gradom države.
Problem saobraćajne povezanosti Sarajeva i Tuzle odavno je prerastao pitanje same infrastrukture. Riječ je o ekonomskom, demografskom i razvojnom pitanju koje direktno utiče na konkurentnost privrede, mobilnost radne snage i kvalitet života građana.
Spor transport povećava troškove poslovanja kompanijama, otežava svakodnevne migracije radnika i smanjuje efikasnost ekonomskih tokova između dva najvažnija privredna bazena u Federaciji BiH.
Istovremeno, dugogodišnje odsustvo ozbiljnijih ulaganja pokazuje i nedostatak političkog konsenzusa o važnosti ovog pravca. Projekat brze ceste Sarajevo – Tuzla godinama se pojavljuje u strategijama i predizbornim obećanjima, ali bez konkretnih finansijskih konstrukcija i jasnih rokova realizacije.
Izgradnja moderne saobraćajnice zahtijevala bi ogromna finansijska sredstva i dugoročno kreditno zaduženje, što dodatno komplikuje realizaciju projekta u trenutku kada su budžeti i javna preduzeća već opterećeni velikim infrastrukturnim obavezama.
Dok evropske zemlje ubrzano razvijaju moderne transportne mreže, Bosna i Hercegovina i dalje nema efikasnu cestovnu vezu između Sarajeva i Tuzle, uprkos činjenici da upravo taj pravac povezuje neke od najnaseljenijih, industrijski najrazvijenijih i ekonomski najvažnijih područja države.
Zbog svega toga pitanje moderne ceste između Sarajeva i Tuzle više nije samo pitanje infrastrukture. Ono postaje pitanje ukupnog razvoja Federacije Bosne i Hercegovine i sposobnosti države da prati savremene ekonomske i saobraćajne standarde.
