U Federaciji Bosne i Hercegovine sve izgleda legalno.
Papiri su u redu, tenderi su raspisani „po zakonu“, a subvencije za medije formalno su transparentne. Samo, iza te fasade – novac građana se pretvara u finansijski gorivo za propagandu mržnje, laži i političke manipulacije. I dok političari poziraju pred kamerama, stvarna slika je brutalna: deset miliona KM iz budžeta Federacije BiH završava u rukama samo dvije televizije – javnog emitera FTV-a i privatnog, HDZ-ovog RTV Herceg-Bosne.
FTV: Javni emiter ili produžena ruka politike?
FTV, formalno javni emiter, odavno više ne služi građanima. Menadžment je unaprijed odabran od strane premijera Federacije BiH, dok je predsjednik NIP-a javno nagovijestio da „rješenje problema javnih emitera“ dolazi tek kada „pravi ljudi“ – oni koji poslušno izvršavaju instrukcije politika Trojke – zauzmu fotelje. Drugim riječima, javni novac se ne koristi za profesionalno, objektivno izvještavanje, već za cementiranje političke kontrole i nametanje narativa koji odgovara vladajućim strukturama.
RTV Herceg-Bosne: Privatni kanal, javna propaganda
Druga televizija, privatna, ali u potpunosti HDZ-ova, djeluje kao medijski stroj za promociju interesa jedne stranke. Dovoljno je pogledati koliko često u emisijama gostuje čelnik HDZ-a Dragan Čović – i sve postaje jasno. Politika i mediji ovdje nisu odvojeni. Oni su jedno tijelo: propagandni aparat čija je svrha legitimizacija stranačke ideologije, podrivanje države i etničkih napetosti.
Kriteriji za subvencije su namjerno postavljeni tako da ovih deset miliona završi samo u rukama FTV-a i RTV HB. Ostale kantonalne televizije, koje možda imaju veći profesionalni potencijal i veći interes građana, ostaju bez pomoći. Pa čak i državna televizija, koja bi trebala služiti svim građanima, sistematski je zanemarena.
Kriminalna urednička politika i otvorena propaganda mržnje
Federalni zastupnik Demokratske fronte Sanel Kajan već je podnio krivične prijave protiv RTV HB zbog više skandaloznih priloga. Jedan od njih, emitovan prije samo nekoliko dana, Sarajevo je opisao kao „islamističku guju u srcu Evrope“. Stručnjak za sigurnost Robert Kolobara ide toliko daleko da političko Sarajevo poistovjećuje s antisemitizmom i anticionizmom, uspoređujući stavove sa Hitlerom.
Da paradoks bude veći – isti kanal glorifikuje Marka Perkovića Thompsona, ratne zločince čije ulice i murali krase hrvatska naselja. Dakle, dok se ratni zločinci glorifikuju i glorifikuju njihovi počinioci, Bošnjaci u Sarajevu postaju krivci za sve. Ovakvi naslovi, termini i emisije nisu izuzetak – to je pravilo uredničke politike ove televizije.
Drugi prilog, emitovan 3. januara, otvoreno prijeti Bošnjacima „trećim entitetom“ ukoliko ne pristanu na Izborni zakon. Naslov je objavljen bez ikakvih navodnika ili uredničkih zadrški, ostavljajući dojam da je ovo stav same televizije. U emisijama se otvoreno propagira ideja da su Bošnjaci „krivci za sve“ u državi i da je potreban novi entitet, sve dok gledatelji plaćaju ovom kanalu svojim porezima.
RTV HB i historijski teret: Milioni za negiranje agresije i UZP-a
RTV HB nosi ime Hrvatske Republike Herceg-Bosne – političke i teritorijalne strukture koju je ICTY u predmetu „Prlić i ostali“ označio kao udruženi zločinački poduhvat (UZP). Presuda jasno navodi: cilj Herceg-Bosne bio je dominacija Hrvata, dok je sukob između HVO-a i Armije BiH međunarodni oružani sukob zbog hrvatske uključenosti. Sustavna protjerivanja, zločini nad Bošnjacima, genocidni elementi – sve je pravno dokumentirano i potkrijepljeno međunarodnim presudama.
Unatoč tome, Vlada Federacije BiH s nekoliko miliona KM finansira televiziju koja otvoreno negira historijske činjenice, propagira etničke podjele i glorifikuje ratne zločince. Milioni za priče o „trećem entitetu“. Milioni za konstantno pljuvanje po državi i njenim građanima. Milioni za propagandu koja krivi Bošnjake za sve probleme u Federaciji i koja označava glavni grad države kao „islamističku guju“.
Kako građani postaju finansijeri propagande
Dok se političari igraju budžetom, stvarni vlasnici ovih priča – građani – plaćaju cijenu. Novac iz budžeta, koji bi trebao služiti razvoju medijske scene, obrazovanju i javnim interesima, preusmjerava se u medijski aparat mržnje i političke manipulacije. Činjenica da je sve „po zakonu“ ne mijenja suštinu: zakon u Federaciji BiH postaje pravilo za moćne, a obični građani su zamijenjeni ulogom financijskih robova propagande.
Političke elite i njihovi režimski mediji koriste svaki prilog, svaku emisiju, svaki naslov da prodube podjele, strah i mržnju, dok javnost ostaje u zabludi da je ovo normalno izvještavanje. Dok se u ime „slobode medija“ podmeću neistine i ratne glorifikacije, građani su zakinuti za istinu i objektivne informacije.
U Federaciji BiH mediji više nisu instrument informiranja – oni su alat politike, a građani su žrtve. I dok subvencije teku, Sarajevo ostaje „islamistička guja“, a priče o „trećem entitetu“ nisu scenariji iz fikcije – one su plaćene propagandne poruke kojima se sistematski upravlja novcem svih nas.
