Polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe u haremu Alipašine džamije danas je počelo obilježavanje 33. godišnjice pogibije ratnog komandanta 2. Viteške motorizovane brigade Armije RBiH, brigadnog generala i dobitnika priznanja “Zlatni ljiljan” Safeta Zajke.
Ovom prilikom brojni građani, predstavnici institucija i boračkih udruženja odali su počast čovjeku čije se ime u javnosti često vezuje za odbranu Sarajeva i najteže periode opsade grada.
Safet Zajko je, kako je istaknuto, ostao upamćen kao jedan od ključnih vojnih komandanata na sarajevskom ratištu, ali i kao simbol odgovornosti, discipline i predanosti u ratnim uslovima.
Njegova uloga u organizaciji odbrane glavnog grada i koordinaciji novoformiranih jedinica u Novom Gradu posebno je naglašena, uz poruku da je riječ o ličnosti koja je obilježila jedan od najtežih perioda savremene historije BiH.
Tokom dana upriličena je i svečana akademija u Multimedijalnoj sali Općine Novi Grad, posvećena, između ostalih, i Safetu Zajki, kao i njegovim saborcima Safetu Isoviću i Salki Musraspahiću. Na skupu se obratio ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo Omer Osmanović, koji je govorio o značaju i simbolici njegovog naslijeđa.
- “Kada se danas izgovori ime Safet Zajko, mnogi pomisle na komandanta, heroja. Ja lično, prvo pomislim na teret koji je nosio. Bilo je teško mjesecima nositi odgovornost za tuđe živote, donositi odluke za koje znaš da će nekome sačuvati sina, a nekome ga možda neće vratiti. Postoje ljudi koji su živjeli dugo, a iza sebe ostavili tako malo ili ništa. A onda postoje ljudi kojima je dato malo vremena, ali su ga ispunili toliko snažno da njihovo ime traje duže od njihovog života. Možda je zato njegovo ime ostalo vezano za Sarajevo. Ne zato što je bio bez straha, nego zato što je, kao i mnogi njegovi saborci, smatrao da postoje stvari koje vrijede više od vlastitog života - istakao je ministar Osmanović.”
Dodao je i da Sarajevo pamti svoje heroje, ne samo kroz datume i činjenice, nego kroz osjećaj zahvalnosti i kolektivnog sjećanja.
- “Naš narod pamti ove ljude. Ne pamte uvijek tačne datume i ne pamte sve bitke. Ne pamte svaki čin i odlikovanja. Ali pamte osjećaj da je neko stao između njih i agresora kada je bilo najteže. To je možda najveći spomenik Safetu Zajki: ne park, ne ulica, ne ploča od kamena, nego činjenica da se i nakon toliko godina njegovo ime izgovara mirnije nego mnoga druga, kao ime čovjeka za kojeg se vjeruje da je dao sve što je imao i ništa nije tražio zauzvrat - poručio je Osmanović.”
Safet Zajko rođen je 1959. godine u selu Gaočić kod Rudog, a prije rata radio je u preduzeću Zrak u Vogošći, gdje je stekao i vojno obrazovanje kao jedan od najuspješnijih polaznika škole rezervnih oficira u Bileći. Tokom agresije na BiH aktivno je učestvovao u organizaciji odbrane Sarajeva.
Poginuo je 17. juna 1993. godine na području Žuči, gdje je i branio grad, ostavivši iza sebe naslijeđe koje se i danas obilježava kroz sjećanja i komemoracije.
