Prvi ozbiljniji snijeg ponovo je razotkrio staru istinu: Sarajevo ni ove zime nije spremno za vlastitu realnost. Brojna autobuska i tramvajska stajališta širom grada ostala su zatrpana snijegom i okovana ledom, a građani su od sinoć doslovno prepušteni sami sebi. Umjesto uređenih i očišćenih javnih površina, dočekali su ih nanosi snijega, klizave plohe i kolovoz kao jedina alternativa za ulazak u vozila javnog prevoza.
Slika je porazna, ali nimalo nova. Stariji ljudi, djeca, trudnice i osobe s invaliditetom prisiljeni su stajati u dubokom snijegu ili riskirati pad na ledu, dok autobusi i tramvaji prolaze pored neuređenih stajališta. U gradu koji se voli predstavljati kao evropska prijestolnica, osnovna sigurnost građana na javnom prevozu i dalje je luksuz.
Komunalne službe su, po ustaljenom obrascu, unaprijed najavljivale pravovremeno čišćenje. Stvarnost na terenu, međutim, demantovala je svaku od tih najava. Putnici su jutros „muku mučili“ da dođu do posla, ljekara ili škole, dok su nadležni ponovo zakazali tamo gdje je odgovornost najkonkretnija – na ulici.
Reakcija Kantonalne uprave za inspekcijske poslove, koja je tek nakon nastalog haosa naložila GRAS-u i Centrotransu hitno čišćenje stajališta, djeluje više kao gašenje požara nego sistemsko rješenje. Upozorenja su dobili i upravnici zgrada, ali ostaje ključno pitanje: zašto se svake zime reaguje tek kada problemi eskaliraju?
Građani se s razlogom godinama pitaju kada će zimska i komunalna služba u Sarajevu konačno biti dovoljno organizovana, opremljena i odgovorna da snijeg prestane biti vanredno stanje. U gradu koji redovno preživljava političke krize, očito je da ni prirodne pojave još uvijek ne spadaju u „normalno funkcionisanje“.
Snijeg nije iznenađenje. Zima nije novost. Ono što jeste porazno jeste činjenica da Sarajevo iz godine u godinu ostaje grad u kojem se najobičniji odlazak na posao pretvara u test izdržljivosti, a javna sigurnost zavisi od sreće, opreza i vlastite ravnoteže na ledu.
