Sarajevo (a i šire) se odavno nije tako „zatreslo“ kao nakon odluke da će Tony Cetinski, regionalno poznati hrvatski pjevač, biti zvijezda obilježavanja 40. godišnjice Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu.
Vjerovatno ne postoji osoba koja se nije oglasila javno o ovome, ali su svi, čini se, zaboravili vrlo bitno činjenice: kako ovi ostaci olimpijskih ljepota, koje već proslavljavamo i obilježavamo, izgledaju danas.
Ali, krenimo redom – od kritika. Među prvima, reagovao je bh. pijanist Vlado Podany koji je poručio da je ova odluka „odvratna“ jer se „dovlači neko ko nije iz Sarajeva, BiH“.
Tony je super, vrhunski izvođač, ali što se volite uvlačiti u gu*ove svima van granica naše zemlje… sram da vas bude… ‘Ugasili’ ste nam umjetnike, kulturu, sreću … i uvozite je da bi opravdali vaše ‘uloge’ u tome… Zato napuštam Sarajevo i BiH… s ‘vama’ ne želim da dijelim ni zrak-poručio je Podany. Stigle su kritike i od Hane Hadžiavdagić, inače influenserice koja je nedavno dobila hrvatsko državljanstvo.
Baš me zanima da li bi iko iz Srbije ili Hrvatske za ovakvo dešavanje pozvao pjevača koji nije iz njihove zemlje… evo odgovorit ću vam – NIKADA!. Pored toliko mladih perspektivnih pjevača iz BiH i živućih legendi ti zoveš nekoga ‘sa strane’ za obilježavanje 40 godina ZOI-a?! Šta je s glavom??? NO COMMENT!- napisala je Hana. Kemal Ademović iz Gradskog vijeća je na današnjoj konferenciji za novinare odgovorio:
Organizacioni odbor nije mogao birati ko će nastupati, to je projekat koji je radila Turistička zajednica… Grad Sarajevo planira napraviti još jedan koncert, program nije finalan, bit će dodatni događaji. Toni je dobar izbor, Grad radi na promociji domaćih umjetnika. Ostala su samo sjećanja
Ali, nećemo se zavaravati: problem nije samo u Sarajevu. Tokom novogodišnje noći, Marija Šerifović je zabavljala Zeničane, Željko Joksimović Mostarce.
Adi Šoše iz Mostara je uveo Bišćane u 2024. godinu, a Sarajlije Zabranjeno pušenje, Laka, Crvena jabuka i Bombaj štampa.
Brojni su komentari građana koji su i na društvenim mrežama izrazili svoj stav.
Treba njih sabrati pa pitati čijim novcem finansiraju taj koncert. Ako je iz poreskih obveznika sto i jeste neka se zna da u isti taj budžet i treba dio da se vrati; Vrlo dobro, činjenica da uvijek cijenimo vise tuđe nego svoje, dokaz je i Nova godina. Nikad se nećemo opametiti; Na svaki način nas ponižavaju – glase tek neki od njih.
Ali, prije negoli počnemo brinuti o tome ko će nas zabavljati, ne zaboravimo i kako izgledaju ostaci naših olimpijskih ljepotica danas. Kako je to HRT iz susjedne države opisao:
Ostala su tek sjećanja, na sarajevskim planinama je pustoš, teško je iz današnje perspektive zamisliti da je 1984. glavni grad BiH bio centar sportskog svijeta. O ulaganjima se govori, ali slike, nažalost, sve dovoljno govore, kako ti ostaci našeg nekadašnjeg ponosa, izgledaju danas.
Zaista, samo sjećanja i pustoš. A napomenimo i još jednu činjenicu, na koju ne smiju patriote zaboraviti: ove godine su Bosanci i Hercegovci dali 242 miliona maraka za uvoz vode. Da, vode. Oborili smo rekord od prethodnih godina.
Pa, nije problem jer su nam „usta puna Bosne“, ali neka budu i djela. Isto važi za nadležne i građane ove naše divne Bosne i Hercegovine.
