Ličanin je također rekao da je jedan od Srba koji su pomagali stranim snajperistima bio Aleksandar Vučić, u to vrijeme mladi član Srpske radikalne stranke...
Na kraju dana provedenog u ubijanju žena i djece skupim snajperskim puškama, posjetioci Sarajeva su se zabavljali do ranih jutarnjih sati, jedući pečenu svinjetinu i pijući rakiju.
„Išli bi u kafić od 6 do 7 sati navečer i ostajali do 5 ujutro, pjevajući i smijući se“, prisjeća se Aleksandar Ličanin, koji kaže da je svjedočio ovim proslavama.
Stranci koji su plaćali za privilegiju ubijanja nevinih civila bili su uglavnom bogati muškarci, ali bilo je i žena, kaže Ličanin (63), koji je u to vrijeme bio dobrovoljac u tenkovskoj jedinici bosanskih Srba. Kaže da su među njima bili britanski, italijanski i njemački vojnici.
Godinama kruže izvještaji o takozvanom "Sarajevskom safariju", za koji se kaže da je privlačio bogate strance na brda iznad bosanske prijestolnice početkom 1990-ih, dok je grad bio pod opsadom snaga bosanskih Srba tokom balkanskih ratova.
U zamjenu za isplate do 88.000 funti, posjetiteljima je navodno bilo dozvoljeno da koriste položaje srbijanskih snajpera kako bi pucali na stanovnike koji su se sklonili u gradu ispod. Navodno su plaćali više da ubiju djecu ili trudnice. Vjeruje se da su njihove žrtve među više od 11.500 ljudi ubijenih tokom četverogodišnje opsade.
Licanin je pristao da se sastane s britanskim listom The Times u Bosni kako bi iznio svoja sjećanja na navodne počinitelje, dok tužioci u Italiji istražuju tvrdnje da su među njima bili i italijanski lovci. U ponedjeljak su istražitelji ispitali 80-godišnjeg vozača kamiona i kolekcionara oružja iz Pordenonea na sjeveroistoku Italije, koji je negirao umiješanost. Očekuje se da će biti ispitana i još trojica italijanskih osumnjičenih. Nakon tri decenije šutnje, Licanin je rekao da je odlučio progovoriti nakon što je italijanska istraga započela.
" Želim da istina izađe na vidjelo i čekam da počne prava istraga. Spreman sam da se pojavim i kažem italijanskim sudijama šta znam" , rekao je dok je pušio cigaretu u kafiću u svom rodnom gradu Prijedoru.
Prema Ličaninu, njegovo učešće u ratu počelo je 1993. godine, kada se zajednica bosanskih Srba u Sarajevu, čiji je on bio dio, razdvojila od muslimanskih Bošnjaka, dok su etničke i vjerske podjele eskalirale sukob u raspadajućoj Jugoslaviji. Rekao je da su ga Bošnjaci deportovali i da je, u dobi od 31 godine, uspio preći u naselje Grbavica pod srpskom kontrolom i pridružiti se tenkovskoj jedinici snaga bosanskih Srba koja je učestvovala u smrtonosnoj opsadi područja pod bošnjačkom kontrolom.
Njen komandant, prema Ličaninu, bio je Slobodan Todorović, bivši oficir raspuštene Jugoslovenske vojske. Njegova jedinica bila je pozicionirana na gradskom jevrejskom groblju, s pogledom na Sarajevo. Ovaj položaj dijelila je sa srpskom milicijom od oko 200 ljudi, zvanom Novosarajevska četnička jedinica, koju je predvodio bivši poštanski radnik Slavko Aleksić. Ličanin je rekao da je njegova jedinica primala koordinate ciljeva od komandanata, dok su Aleksićevi snajperisti sami birali svoje žrtve.
„Aleksić je imao ograničeni prostor na groblju, 200 metara od nas, koji smo mogli vidjeti. Pucali su na žene, djecu i starije osobe “, rekao je.
Tvrdi da je 1993. ili 1994. godine prvi put vidio dobro odjevene strance kako zauzimaju položaje sa Aleksićevim snajperistima.
" Nosili su skupe kožne jakne i rekli su mi da su Italijani, Nijemci i Britanci. Pomagali su im da pronađu mete, a s groblja se imao jasan pogled ", rekao je.
Prema njegovim riječima, stranci, smješteni u kompleksu u blizini groblja, plaćali su između 500 i 1.000 njemačkih maraka kako bi zauzeli povoljan položaj u visokim zgradama.
„Nakon 'lova' bi ispraznili kafić za njih, a Aleksićev džip bi došao s lobanjom na haubi. Mi bismo otišli; nismo željeli nikakav kontakt s njima “, rekao je Ličanin. Dodao je da su im poslužili pečenu svinjetinu i janjetinu, kao i pivo, viski i konjak.
Ličanin je rekao da ga nije iznenadilo što vidi da strankinje plaćaju za ubistvo.
„ Djelovalo je normalno, budući da su i Srbi imali snajperistice “, rekao je.
Tvrdnju da je među snajperistima bilo žena podržao je i Zlatko Miletić, bivši šef policije u Sarajevu koji je predvodio antisnajperski tim. On je za N1 kanal rekao da se sjeća žene iz Rumunije koja je, prema njegovim riječima, ubila više od deset ljudi. Miletić, sada zastupnik u parlamentu u Bosni, rekao je da su strani snajperisti bili postavljeni u betonskim rovovima i da ih je bilo teško neutralizirati. Dodao je da imaju informacije da Aleksićeva milicija čeka te ljude uz naknadu i da je većina njih došla iz Italije.
Ličanin je također tvrdio da je jedan od Srba koji su pomagali stranim snajperistima bio Aleksandar Vučić, u to vrijeme mladi član Srpske radikalne stranke, a sada predsjednik Srbije.
"Dolazio bi u kafić i prevodio strancima", rekao je Ličanin.
Vučić je rekao da nije radio s Aleksićem i da je u to vrijeme bio u Sarajevu kao novinar. Hrvatski novinar Domagoj Margetić, koji je ohrabrio Licanija da progovori, u novembru je tvrdio da je Vučić bio umiješan u ono što je nazvao "ljudskim safarijem". Vučićeva glasnogovornica je odbacila te tvrdnje kao "namjernu dezinformaciju".
Aleksić je umro u decembru. Prije smrti, negirao je da je Vučić bio dio njegove milicije i isključio mogućnost da je skrivao strane snajperiste. Margetić je kasnije tvrdio da su srpske obavještajne službe možda uticale na njegovu smrt, u slučaju da promijeni svoj iskaz.
U Zagrebu, Margetić je za The Times izjavio da je Aleksić iza sebe ostavio arhivu koja sadrži otkucane dokumente s njegovim potpisom, kojima je Vučiću dao dozvolu da prati strance u Bosnu početkom 1990-ih. Neke od njih je objavio na internetu, uključujući dokument u kojem se spominje italijanski snajperist s inicijalima RR, tvrdeći da je obavijestio italijanske sudije o svom punom identitetu.
Prema Margeticu, izvještaji o ovim događajima kružili su od kraja 1990-ih. Tvrdio je da su mu ljudi povezani s milicijom rekli da posjetioci mogu platiti let helikopterom do Sarajeva ili putovati kamionom ili autobusom iz Beograda, s povratnom kartom od 2.000 njemačkih maraka. Svjedoci u Sarajevu kasnije su izjavili da su pucnjave bile češće vikendom.
Optužbe za "ljudske safarije" postepeno su se pojavljivale od 1990-ih. Godine 2007. bivši američki marinac John Jordan govorio je o "turistima strijelcima". Dokumentarni film slovenačkog reditelja Mirana Županića iz 2022. godine, pod nazivom "Sarajevski safari", potaknuo je italijanskog novinara Ezia Gavazzenija na istragu, što je dovelo do pokretanja italijanske istrage.
Bivši bosanski obavještajac Edin Subašić izjavio je da mu je jedan srpski vojnik zarobljen u Sarajevu rekao da je sreo pet italijanskih snajperista. Prema njegovim riječima, italijanski obavještajni zvaničnici su mu početkom 1994. godine rekli da su prekinuli te posjete.
Ličanin je rekao da se sjeća da je vidio strance kako pucaju u Sarajevu sve do potpisivanja Dejtonskog sporazuma u novembru 1995. godine, kojim su okončane borbe. Nakon rata se oženio i radio kao drvosječa, ali je rekao da ratno iskustvo i dalje utiče na njega.
"Moja supruga kaže da još uvijek imam noćne more, iako ih se ujutro ne sjećam." Stranci koji su došli u Sarajevo imali su bolestan mentalitet. Vjerujem da oni nemaju noćne more ," rekao je.
