Pitanje zamrznute iranske imovine u inostranstvu postalo je jedno od najistaknutijih pitanja na pregovaračkom stolu između Teherana i Washingtona, jer Iran nastoji povratiti dio sredstava koja su godinama držana kao rezultat američkih sankcija, finansijskih ograničenja i raznih pravnih sporova.
Iranski zvaničnici smatraju pristup ovim sredstvima hitnim ekonomskim prioritetom u svakom potencijalnom sporazumu sa Sjedinjenim Državama, jer nedavni medijski izvještaji ukazuju na to da pregovarači trenutno razgovaraju o mogućnosti oslobađanja finansijskog paketa procijenjenog na oko 12 milijardi dolara, koji bi mogao postati dostupan Iranu ako se postigne početni dogovor između dvije strane.
Prema Iran Internationalu, ovaj korak je od velikog značaja zbog direktnih efekata koje može imati na iransku ekonomiju, bilo u smislu stabilizacije deviznog tržišta, podrške uvozu ili poboljšanja sposobnosti vlade da upravlja svojim finansijskim obavezama. Iranski zvaničnici procjenjuju da ukupna iranska imovina koja je još uvijek izvan dosega zemlje prelazi 100 milijardi dolara. Međutim, povrat svih ovih sredstava ne čini se vjerovatnim u bliskoj budućnosti, jer neka od njih nisu povezana samo sa sankcijama, već su i predmet sudskih postupaka, sporova i bankarskih ograničenja koja su se akumulirala decenijama.
U okviru napora za rješavanje ovog problema, predsjednik iranskog parlamenta Mohammad Baqer Qalibaf nedavno je otputovao u Katar, gdje su se, prema izvještajima medija, razgovaralo o pitanju zamrznutih iranskih sredstava i mehanizama za njihovo oslobađanje.
U tom kontekstu, Saeed Ajurlu, član medijskog tima koji prati iransku pregovaračku delegaciju, objasnio je tokom televizijskog intervjua u utorak, 2. juna, da su razgovori vezani za ovaj dosije postigli pozitivne rezultate, napominjući da će, nakon što se okvirni sporazum finalizira, dio zamrznute iranske imovine postati dostupan Iranskoj centralnoj banci putem mehanizama koji osiguravaju da će u budućnosti biti teško poništiti ovu mjeru.
Dodao je da Teheran ne traži samo oslobađanje sredstava, već i garancije koje će omogućiti kontinuirani pristup njima i spriječiti njihovo ponovno zamrzavanje. Naglasio je da je pitanje zamrznute imovine sada direktno povezano s primjenom bilo kakvog budućeg sporazuma između dvije strane, jer važnost ovih sredstava proizilazi iz činjenice da veliki dio njih predstavlja prihod od izvoza iranske nafte koji se akumulirao na stranim računima nakon što su se Sjedinjene Američke Države povukle iz nuklearnog sporazuma potpisanog 2015. godine i ponovo uvele sankcije Iranu 2018. godine.
Sekundarne američke sankcije otežale su zemljama koje uvoze iransku naftu direktan transfer Teheranovih dugova, što je uzrokovalo akumuliranje ogromnih suma u stranim bankama. Ekonomisti smatraju da bi čak i oslobađanje ograničenog dijela ovih sredstava moglo imati značajan utjecaj na iransku ekonomiju, jer bi povećalo devizne rezerve centralne banke, poboljšavajući njenu sposobnost intervencije na deviznom tržištu i ograničavanja fluktuacija.
Ovi resursi se također mogu usmjeriti na finansiranje infrastrukturnih projekata, otplatu državnih obaveza i obezbjeđivanje potrebnog finansiranja za uvoz osnovnih roba, sirovina, industrijske opreme i tehnologije potrebne raznim proizvodnim sektorima.
Iranska imovina zamrznuta u Južnoj Koreji
Južna Koreja je jedna od najistaknutijih zemalja koje su držale zamrznuta iranska sredstva tokom proteklih godina. Prihodi od nafte, procijenjeni na oko 6 milijardi dolara, akumulirali su se u dvije južnokorejske banke prije nego što su 2023. godine prebačeni na račune u Kataru kao dio sporazuma o razmjeni zatvorenika između Irana i Sjedinjenih Američkih Država. Iako su iranski zvaničnici u to vrijeme govorili o mogućnosti korištenja ovih sredstava, pristup njima je ostao ograničen višestrukim uslovima i kontrolama, što je većinu njih držalo izvan direktne kontrole Teherana.
Iranska imovina zamrznuta u Iraku
Irak predstavlja jedan od najvažnijih izvora sredstava koje Iran zahtijeva; ove obaveze se uglavnom odnose na izvoz iranskog prirodnog plina i električne energije u Irak. Iako nije objavljena službena usaglašena cifra, iranski zvaničnici su više puta potvrdili da vrijednost akumuliranih plaćanja iznosi nekoliko milijardi dolara.
Neka od ovih iranskih sredstava već su korištena za finansiranje humanitarnih kupovina u okviru aranžmana koje su odobrile Sjedinjene Američke Države, a procjenjuje se da bi Iran mogao dobiti pristup sredstvima u Iraku u vrijednosti između 10 i 12 milijardi dolara ako se ublaže trenutna ograničenja.
Iranska imovina zamrznuta u Kini i Indiji
Što se tiče Kine i Indije, slika izgleda složenija. Iranski zvaničnici obično izbjegavaju opisivati sredstva u ove dvije zemlje kao potpuno zamrznuta, naglašavajući da neki trgovinski mehanizmi i dalje omogućavaju korištenje dijela tih sredstava u uvoznim i trgovinskim operacijama. Međutim, finansijske transakcije povezane s ovim sredstvima i dalje se suočavaju sa značajnim preprekama, zbog zabrinutosti oko američkih sankcija nametnutih institucijama i bankama koje olakšavaju finansijske transfere.
Iranske procjene pokazuju da se sredstva koja se nalaze u Kini mjere desetinama milijardi dolara, dok se iranska sredstva koja se nalaze u Indiji procjenjuju na oko 7 milijardi dolara.
Iranska imovina zamrznuta u Japanu
Japan također drži iranska sredstva vezana za prihode od prodaje nafte, s procjenama u rasponu od 1,5 do 3 milijarde dolara. Iako su japanske vlasti povremeno dozvoljavale da se ograničeni dio tih sredstava koristi za finansiranje humanitarnog uvoza ili za ispunjavanje međunarodnih obaveza, veći dio ostaje nedostupan Teheranu.
Iranska imovina zamrznuta u Evropi
U Evropi, iranska imovina je raspoređena u brojnim zemljama i finansijskim institucijama, a veliki dio njih je predmet složenog preplitanja sankcija, pravnih sporova, sudskih presuda i zakona o sprečavanju pranja novca. Vrijednost imovine na koju utiču ovi faktori procjenjuje se na između nekoliko milijardi dolara i oko 20 milijardi dolara.
Jedno od najistaknutijih pitanja u ovom kontekstu je spor oko imovine koja pripada Centralnoj banci Irana u Luksemburgu, čija se vrijednost procjenjuje na između 1,6 i 2 milijarde dolara. Ova sredstva postala su predmet tužbi koje su podnijeli pojedinci protiv presuda američkog suda u kojima se traži odšteta u vezi sa slučajevima terorizma, iako ostaje neizvjesnost u pogledu konačne vrijednosti sredstava koja bi mogla biti isplaćena u budućnosti.
Ekonomisti tvrde da bi čak i ograničeni dio ove imovine ojačao iranske devizne rezerve, ublažio pritisak na uvoz i pružio vladi veću finansijsku fleksibilnost za rješavanje ekonomskih izazova.
Zbog toga je pitanje zamrznute imovine postalo jedno od najosjetljivijih i najvažnijih ekonomskih pitanja u tekućim pregovorima između Irana i Sjedinjenih Američkih Država, jer Teheran smatra da je povrat tih sredstava ključni test ozbiljnosti svakog potencijalnog sporazuma između dvije strane.
