Rizik od blokade Hormuškog moreuza i napadi na energetsku infrastrukturu mogli bi gurnuti cijenu nafte i do 150 dolara po barelu, a u ekstremnom scenariju i znatno više
Eskalacija sukoba na Bliskom istoku i rizik od blokiranja Hormuškog moreuza dodatno pritiskaju energetska tržišta, dok analitičari upozoravaju da bi cijena nafte mogla porasti na 100 do 150 dolara po barelu ako kriza potraje.
Pitanje koje potresa tržišta više nije hoće li cijena nafte porasti, već koliko daleko to može ići. U normalnim okolnostima, prije novog izbijanja rata na Bliskom istoku, osnovne prognoze bile su relativno mirne: Američka Uprava za energetske informacije predviđala je da će Brent u prosjeku koštati oko 58 dolara po barelu 2026. godine, dok je JP Morgan govorio o prosjeku blizu 60 dolara. Ali rat je razbio ovu tržišnu logiku.
Brent je već prešao 90 dolara po barelu, dok je tržište u cijenu već ugradilo takozvanu “ratnu premiju”, odnosno dodatnu cijenu koju ne diktira normalna potražnja, već strah da bi globalna ponuda mogla biti ozbiljno pogođena u narednim danima ili sedmicama.
Ono što situaciju čini posebno opasnom jeste to što tržište ne uračunava samo gubitak nekoliko iranskih barela, već sistemski rizik za cijeli Perzijski zaljev. Oko 20% svjetske nafte i plina protiče kroz Hormuški tjesnac, a sukob je izazvao velike poremećaje u regiji, oštetio infrastrukturu i zaustavio ili smanjio izvoz nekoliko ključnih proizvođača.
To znači da cijena nafte više ne zavisi isključivo od Irana, već i od toga da li Saudijska Arabija, Irak, Kuvajt, Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati mogu nastaviti normalno proizvoditi i izvoziti. Kad god tržište posumnja u ovu vezu, cijena reaguje izuzetnom nervozom.
Prvi scenario: ograničeni rat
U prvom scenariju, koji bi se nazvao ograničenim, rat se nastavlja, ali bez potpune i dugotrajne blokade Hormuza i bez masovnog uništavanja infrastrukture u Zaljevu.
U ovom slučaju, nafta bi mogla ostati u visokom, ali i dalje upravljivom koridoru, negdje oko 90 do 110 dolara po barelu. Ovo je područje gdje bi tržište nastavilo držati “premiju straha”, ali bi vjerovalo da bi globalna ponuda mogla biti djelimično kompenzirana drugim proizvođačima, strateškim rezervama i logističkim preusmjeravanjima.
Čak i u ovom scenariju, udar na potrošače bio bi stvaran, jer bi se cijena iznad 100 dolara brzo pretvorila u skuplje gorivo, skuplji transport i snažne inflatorne pritiske u Evropi.
Drugi scenario: produžena eskalacija
U drugom scenariju, koji podrazumijeva produženu eskalaciju, rat se nastavlja sedmicama, napadi na skladišta, rafinerije, terminale i tankere se množe, a izvoz iz Zaljeva se značajno usporava čak i bez formalnog potpunog zatvaranja Hormuza.
Tu na scenu stupa psihološki i ekonomski prag od 120 dolara.
Analitička kuća Bernstein podigla je svoju pretpostavku o cijeni Brent nafte na 80 dolara na godišnjem nivou, ali u ekstremnom slučaju produženog sukoba predviđa da bi tržište moglo biti u rasponu od 120 do 150 dolara po barelu.
To je tačka kada tržište prestaje funkcionirati kao normalno tržište roba i počinje se ponašati kao tržište panike, gdje svaki novi incident, svaki napadnuti tanker i svaki novi dan blokade dodaje novi val spekulativnog pritiska na cijenu.
Treći scenario: blokada Hormuškog moreuza
U trećem scenariju, odnosno u slučaju stvarne i višesedmične blokade Hormuškog moreuza, cijena bi mogla ući u područje od 120 do 150 dolara, s fluktuacijama koje bi je povremeno mogle i dodatno podići.
Katarski ministar energetike upozorio je da bi nafta mogla dostići 150 dolara po barelu.
Investicijska banka Macquarie procjenjuje da tržište može izdržati zatvaranje prolaza jednu ili dvije sedmice, ali nakon treće, a posebno četvrte sedmice, uticaj na cijenu bi se naglo ubrzao.
Razlog je jednostavan: u prvim sedmicama tržište živi od zaliha i očekivanja da će koridor biti otvoren. Ali kada blokada potraje, tržište više ne cijeni samo krizu – već stvarni nedostatak ponude.
Četvrti scenario: globalni energetski šok
Zatim postoji četvrti scenario – veliki globalni šok – u kojem ne dolazi samo do blokade Hormuza, već i do ozbiljne štete na terminalima, rafinerijama, naftnim poljima i LNG infrastrukturi u više zemalja Zaljeva istovremeno.
Sukob je već utjecao na plinske terminale u Kataru, rafinerije u Saudijskoj Arabiji i regionalne izvozne tokove, dok je Međunarodna agencija za energiju (IEA) upozorila da bi dugotrajni poremećaji mogli pretvoriti globalno tržište iz suficita u deficit.
U ovom scenariju, 150 dolara više ne bi bio psihološki plafon, već samo ulazak u novu fazu.
Tada bi svijet govorio o klasičnoj energetskoj krizi, gdje cijenu više ne određuje odnos ponude i potražnje, već fizička nestašica nafte i borba za osiguranje zaliha.
Može li nafta porasti na 180 ili 200 dolara?
Da, ali to je ekstremni scenario, a ne osnovni.
Da bi se to dogodilo, nekoliko događaja moralo bi se dogoditi istovremeno: produženo zatvaranje Hormuza, ozbiljno smanjenje proizvodnje u Perzijskom zaljevu, dodatna šteta na energetskoj infrastrukturi i nemogućnost drugih sila da brzo nadoknade nedostatak.
Prema procjenama ekonomskih posljedica rata, cijene energije mogle bi porasti i do 80% ako prekidi potraju, dok analize govore o mogućoj obustavi velikog dijela regionalne proizvodnje i izvoza.
Pomak ovakvih razmjera ne bi bio samo rast cijena nafte – to bi bio globalni inflacijski šok, s posljedicama po kamatne stope, ekonomski rast i političku stabilnost u mnogim zemljama uvoznicama.
Postoji i peti scenario
Ipak, postoji i scenario ublažavanja.
Ako se Hormuški moreuz ponovo otvori relativno brzo, ako napadi na infrastrukturu prestanu i ako velike sile postignu neku vrstu diplomatske kočnice, dio “ratne premije” mogao bi nestati.
To znači da bi cijena nafte mogla pasti s nivoa panike na 75 do 85 dolara, možda i niže tokom vremena, postepeno se približavajući osnovnim vrijednostima koje su EIA i JP Morgan predviđali prije izbijanja rata.
Ali to bi zahtijevalo ne samo vojni mir, već i vraćanje logističkog povjerenja: brodovi moraju slobodno prolaziti, osiguravatelji moraju sniziti premije, rafinerije moraju normalno raditi, a tržište mora biti uvjereno da zalihe više nisu taoci raketa.
Danas ovaj scenario postoji, ali nije onaj koji tržište najviše uračunava u cijenu.
Koliko daleko cijena može ići?
Najozbiljniji odgovor na pitanje „koliko daleko cijena nafte može ići?“ izgleda ovako:
u ograničenoj krizi – oko 100 dolara po barelu,
u produženom ratu s napadima na infrastrukturu – između 120 i 150 dolara,
u ekstremnom scenariju s dugotrajnom blokadom Hormuza i regionalnim poremećajima – više od 150 dolara, uz realan rizik daljnje eksplozije cijena.
Drugim riječima, prvi plafon je 100 dolara, drugi plafon je 150 dolara, dok 200 dolara po barelu više ne bi značilo tržišni skok, već globalnu energetsku krizu.
I prvi put nakon dugo vremena, to više ne zvuči kao hiperbola – već kao scenario koji tržište ozbiljno mora uzeti u obzir.
