Zadnja izjava visokog predstavnika Christiana Schmidta, kao i svi njegovi pokušaji „mirovne misije“, ponovo su nas podsjetili na ono na što smo već navikli: na politički cirkus bez stida, koji nas svake godine zabavlja istim scenarijem.
I tako, dok Schmidt pokušava igrati ulogu učitelja, zaboravlja da ni on ni svi drugi politički igrači nemaju prava podučavati narod koji je već predugo bio svjedok te iste predstave. U stvari, sve što oni rade je ništa drugo nego ponavljanje istih fraza i prepuštanje odgovornosti institucijama koje su, očigledno, sposobne samo za pokušaj manipulacije.
Ko nas ovde smatra naivnim?
Schmidt, kao i mnogi prije njega, ponaša se kao da je naš narod naivna masa, koja će sve progutati bez ikakvog pitanja. Svake godine, isto: obećanja, izgovori, obećanja... I svi se prave da ne vide očigledno – Ustavni sud BiH i Tužilaštvo BiH, institucije koje su tu da rade svoj posao, ali koje, zapravo, nisu sposobne da donesu konkretne odluke, jer su politički podložne i pod direktnim utjecajem. Onda imamo SIPU, agenciju koja se koristi kao politička paravan za mnoge nepravilnosti, dok pravda ostaje samo mrtvo slovo na papiru.
Ako mislite da je ovaj tekst samo još jedan u nizu frustracija, varate se. Ovdje je riječ o pitanju našeg opstanka. Jer, koliko god se Schmidt trudio da se predstavi kao spasitelj, mi vrlo dobro znamo da svi ti koraci koje on navodno poduzima nisu ništa drugo nego prazne riječi i političke igre koje imaju samo jednu svrhu: očuvanje statusa quo i političkog mira na papiru, dok istinski problemi ostaju neprepoznati i nesrešeni.
Ludilo koje traje!
Svake godine ista priča. Ista komedija. Dajte nam istu glupost s istim rekvizitima, dok narod umire u stvarnoj stvarnosti. Ko ovde misli da smo svi mi glupi? Ko ovde misli da će nas još jednom uvjeriti u Schmidtove floskule i poluistinu? Ako bi nešto bilo jasno iz svega ovoga, to je da nijedna politička figura, nijedna međunarodna organizacija, nijedna stranica u skripti ne nudi ništa novo. Sve je već tu: institucionalna nemoć, politička trgovina i sveopći osjećaj gubitka kontrole.
Mi znamo šta je prava borba, što znači svakodnevno se boriti s posljedicama prošlih loših odluka i dugotrajne političke inertnosti. Na kraju dana, mi, kao narod, moramo prepoznati laži i politikanstvo koje je na sceni. Bošnjački narod, naravno, nije glup. Čitamo, analiziramo, kritikujemo, i bolje od svih znamo kako sve to funkcioniše, jer smo mi ti koji osjećaju posljedice na vlastitoj koži. Možete nas pokušavati uvjeriti u bilo šta, ali nećete nas prevariti. Schmidtove prazne rečenice neće nas natjerati da vjerujemo u političku magiju koju on nudi kao rješenje.
Političke igre iza kulisa
Sve ovo što se dešava nije ništa drugo nego još jedna predstava u kojoj svi politički akteri igraju svoje uloge, često bez stvarne odgovornosti. Jer na kraju, političari koji se zaklinju na svoju domovinu i narod, zapravo igraju samo za vlastite interese, očuvanje moći i utjecaja, dok narod pati i čeka na nekog da im pruži stvarnu priliku za bolji život. A Schmidt? On se samo pojavljuje u pravom trenutku, nudi nam "rješenja" koja nam ništa ne znače, i nestaje dok cirkus nastavlja.
Sistem je pun rupa, institucije ne funkcionišu, a svi oni koji bi trebali donositi odluke, jednostavno ne rade svoj posao. I dok se iznova obraćaju narodu s „proročkim“ izjavama, svi zaboravljaju najvažniju stvar: vrijeme je da prestanemo vjerovati u bajke. Naši politički lideri, bilo domaći bilo strani, samo odrađuju svoje poslove prema unaprijed zadatim scenarijima. Sve te "istine" i politički pokušaji spasavanja samo su ništa drugo nego još jedna godina iste političke komedije.
Ono što zaista trebamo je akcija, a ne prazna obećanja.
Da bismo se izvukli iz ovog začaranog kruga političkog cirkusa, nužno je poduzeti konkretne korake. Mi, obični ljudi, moramo prepoznati svoju moć i preuzeti odgovornost. Jer političari i Schmidt možda misle da nas mogu zavarati, ali jedino oni koji su iskreni u svom djelovanju mogu pokrenuti stvarne promjene. Do tada, neka svi zajedno u miru uživamo u ovoj komediji, jer ništa od nje nije novo.
