Odlazeći visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt izjavio je da unutar međunarodne zajednice ne postoji jedinstven stav kada je riječ o budućnosti daytonskog uređenja BiH, kao ni o samoj ulozi međunarodnih aktera u zemlji. U razgovoru za Deutsche Welle naglasio je i da odluka o njegovom povlačenju s funkcije nije donesena naglo niti u kratkom roku. Kako je rekao, to nije bila odluka koju je donio „preko noći“.
Schmidt je istaknuo da se u trenutnim političkim okolnostima više ne namjerava kandidirati, dodajući da se globalni politički kontekst značajno promijenio i postao znatno nestabilniji. Podsjetio je i da u Upravnom odboru Vijeća za implementaciju mira zajedno s njim djeluju predstavnici SAD-a, Evropske unije, Japana, Turske i Velike Britanije, naglašavajući da mu je, kako kaže, neophodna podrška svih tih aktera.
Govoreći o situaciji u BiH, naveo je da se već odvija određena promjena pristupa međunarodne zajednice, te da i dalje ne postoji saglasnost o budućem pravcu djelovanja – odnosno da li nastaviti u okviru Daytonskog mirovnog sporazuma ili tražiti druga rješenja i modele angažmana.
Prema njegovim riječima, ključno pitanje ostaje postoji li u samoj BiH dovoljno političke volje za evropske integracije ili su, kako je rekao, jače snage koje djeluju u suprotnom smjeru i ugrožavaju stabilnost i budućnost države.
Schmidt je upozorio i da bi eventualni raspad prilika na Balkanu predstavljao ozbiljan signal, ističući da zato očekuje snažniji i koordiniran odgovor međunarodne zajednice, posebno Evrope i Sjedinjenih Američkih Država.
U dijelu intervjua osvrnuo se i na predsjednika SNSD-a Milorada Dodika, navodeći da su sankcije protiv njega ukinute te tvrdeći da je angažovao lobističku firmu s ciljem ostvarivanja tri cilja: omogućavanja secesije Republike Srpske, ukidanja sudskih presuda protiv njega i njegovog vlastitog povlačenja Schmidta s funkcije. Dodao je i da je u to, kako kaže, uložen značajan novac.
Na kraju je poručio da je želio biti posljednji visoki predstavnik u BiH, ali je odbio govoriti o eventualnom nasljedniku, uz ocjenu da svako ko preuzme tu funkciju mora biti svjestan da se radi o izuzetno zahtjevnoj ulozi, stalno između teških političkih ograničenja i postepenih, malih pomaka naprijed.
