Bivši visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt u opširnom intervjuu za češki magazin Respekt osvrnuo se na najvažnije trenutke svog mandata, odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama, političke sukobe koji su obilježili posljednje godine u BiH, ali i na razloge zbog kojih nikada nije posegnuo za smjenom predsjednika SNSD-a Milorada Dodika.
Njegovi odgovori otkrivaju do sada nepoznate detalje o pritiscima kojima je bio izložen, nesuglasicama između evropskih partnera i Washingtona, kao i njegov pogled na budućnost Bosne i Hercegovine i ulogu međunarodne zajednice.
Na početku razgovora Schmidt je otvoreno govorio o pokušajima da prije vremena napusti funkciju visokog predstavnika, sugerišući da iza svega nisu stajali isključivo politički razlozi.
“Na određenom nivou očigledno je postojala želja da napustim svoju dužnost prije isteka mandata. Evropska unija i njene države članice nisu dijelile ovaj stav. Jedan od glavnih razloga, po mom mišljenju, bio je paket mjera za jačanje integriteta izbornog procesa koji sam nametnuo. Oktobarski izbori bit će prvi koji će se održati prema ovim novim pravilima, uključujući biometrijsku identifikaciju birača, čiji je cilj smanjenje izbornih prevara. Smatrao sam da bi bilo korisno ostati na funkciji i nadgledati njihovo uvođenje u praksu. Nadam se da će moj nasljednik nastaviti ovaj posao zajedno s Organizacijom za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE) i da će mu vladavina prava i dalje biti prioritet. Američki stav o ovom pitanju nikada nisam u potpunosti shvatio. Smatram da je to bila greška, ali to je danas već dio historije. Jednog dana ću ove događaje detaljnije opisati u svojim memoarima. Neću nikoga vrijeđati, ali ću otvoreno govoriti o nekim diplomatskim odlukama koje, po mom mišljenju, nisu uvijek dovele do ispravnih rezultata”, rekao je Schmidt.
Dodao je kako pritisci iz Washingtona nisu presedan te da su se sličnim izazovima suočavali i njegovi prethodnici Paddy Ashdown i Christian Schwarz-Schilling.
Govoreći o projektu Južne interkonekcije, Schmidt je naglasio da nikada nije osporavao njegovu realizaciju, ali da je insistirao na poštivanju zakonskih procedura i principa vladavine prava.
“Nikada nisam bio protiv izgradnje ovog gasovoda. Naprotiv, projekat je prvobitno nastao kao evropska inicijativa sa ciljem da se smanji zavisnost BiH od ruskog gasa. Međutim, kasnije su se promijenili finansiranje projekta i politička dinamika oko njega. Nije se, dakle, radilo o tome da li gasovod treba da se gradi, već na koji način. Svaki projekat ovog obima mora u potpunosti poštovati principe vladavine prava, imovinska prava i redovne pravne procedure. Pripremio sam detaljne pravne prijedloge i predstavio ih EU, SAD-u i svima ostalima koji su učestvovali u pregovorima. Nažalost, javnost je sve više sticala utisak da Evropljani i Amerikanci zagovaraju različite pristupe”, rekao je Schmidt.
Na pitanje o nasljedniku na čelu OHR-a ostao je suzdržan, ističući da odluku trebaju donijeti članice Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira, ali je istovremeno upozorio na sporost evropskog odlučivanja.
Posebno zanimljiv dio intervjua odnosio se na percepciju funkcije visokog predstavnika među građanima Bosne i Hercegovine. Schmidt tvrdi da ga je često iznenađivala količina očekivanja koja su ljudi imali od OHR-a.
“Jedna stvar me je uvijek iznenađivala - ogromno poštovanje koje obični ljudi iskazuju prema ovoj instituciji. Bilo u Sarajevu ili u Banjoj Luci, ljudi su me često zaustavljali samo da mi se zahvale, zatraže zajedničku fotografiju ili me zamole da riješim njihove probleme. Istovremeno, postoji nerealno očekivanje da visoki predstavnik može riješiti apsolutno sve. Sjećam se, naprimjer, leta koji je zbog lošeg vremena morao prinudno sletjeti na drugi aerodrom. Neki putnici su me u šali pitali mogu li, kao visoki predstavnik, jednostavno narediti ponovno otvaranje aerodroma. To je, naravno, bilo preuveličavanje, ali je dobro odražavalo dublju realnost”, rekao je.
Iako svoj mandat opisuje kao relativno uspješan, Schmidt priznaje da nisu ostvareni svi ciljevi, posebno kada je riječ o procesu pomirenja.
“U korištenju takozvanih Bonskih ovlasti bio sam prilično suzdržan, ali sam ih koristio uvijek kada sam smatrao da je to neophodno. Moj cilj je bio obnoviti funkcionisanje institucija Bosne i Hercegovine na svim nivoima. Vjerujem da smo uspjeli osigurati da lokalne institucije ponovo mogu efikasno funkcionisati. Obnoviti funkcionisanje institucija je jedna stvar, ali pomirenje je nešto sasvim drugo. To je proces koji traje veoma dugo i mora proizaći iz samog društva. U tom pogledu, ne bih tvrdio da sam bio u potpunosti uspješan”, rekao je Schmidt.
Govoreći o raspoloženju građana, bivši visoki predstavnik istakao je da je mir i dalje najveća vrijednost kojoj stanovnici BiH teže.
“Prije svega, žele mir. Dok je od Drugog svjetskog rata u Zapadnoj Evropi prošlo osamdeset godina, Bosna i Hercegovina je od posljednjeg rata udaljena tek trideset godina. Za današnje roditelje i bake i djedove, ta su sjećanja još uvijek veoma živa. Zato svaka politička kriza brzo oživljava strahove da bi se sukob mogao vratiti. Lično ne mislim da danas postoji realan rizik od rata, ali upravo ti strahovi objašnjavaju zašto mnogi ljudi i dalje žele snažno prisustvo međunarodne zajednice. Izazov je pokazati da jačanje ustava, vladavine prava i borbe protiv korupcije predstavlja put ka tome da Bosna i Hercegovina postane dio šire evropske zajednice. Ne očekujem da će u narednih deset godina ući u Evropsku uniju, ali vjerujem da bi u roku od pet godina mogla ostvariti određeni oblik postepene integracije”, naveo je.
Schmidt je zatim uputio kritiku evropskim partnerima zbog kašnjenja u izboru njegovog nasljednika.
“Dobar je običaj ne izjašnjavati se o svom nasljedniku. Ipak, očekivao bih određenu refleksiju o tome kako me je bilo lako lišiti odgovornosti uprkos volji evropskih partnera koji su željeli da ostanem na funkciji. Ali želio bih spomenuti dvije stvari. Prvo, žao mi je što evropski članovi Vijeća za implementaciju mira i Evropska unija nisu uspjeli na vrijeme postići dogovor o mom nasljedniku. To nije dobar signal za kredibilitet evropskog odlučivanja i nadam se da će to uskoro biti ispravljeno. Drugo, mislim da bi se debata trebala manje fokusirati na ličnosti, a više na program. Oštro bih upozorio na opasnost ograničavanja mandata visokog predstavnika. Ovaj ured mora zadržati mogućnost korištenja Bonskih ovlasti kad god to situacija zahtijeva. Ako se uloga visokog predstavnika svede samo na posmatranje događaja i prijateljski nastup, izgubit će svoj smisao”, rekao je.
Jedno od pitanja koje godinama izaziva najveću pažnju javnosti odnosi se na Milorada Dodika i zbog čega Schmidt nikada nije iskoristio Bonske ovlasti kako bi ga smijenio. Njegov odgovor pokazuje da je odluku donosio vodeći računa o mogućim posljedicama.
“Svaka odluka visokog predstavnika ima svoje posljedice i moja odgovornost je bila da te posljedice pažljivo razmotrim. Smjena Dodika bi gotovo sigurno dovela do daljnje eskalacije političke konfrontacije. Na Balkanu političke krize mogu vrlo lako poprimiti vlastitu dinamiku i u trenutku kada emocije nadvladaju racionalne argumente, praktično je nemoguće predvidjeti u kojem će se smjeru situacija razvijati. Nisam bio spreman donijeti odluku koja bi mogla povećati rizik od nestabilnosti ili čak nasilja. Zato sam umjesto administrativne intervencije izabrao pravno rješenje. Želio sam poslati jasan signal da napadi na ustavni poredak neće biti tolerisani. Smatrao sam to odgovornijim postupkom”, rekao je.
Osvrnuo se i na višegodišnje optužbe da je tokom mandata bio naklonjen HDZ-u BiH, podsjetivši na odluke koje su izazvale kritike upravo iz hrvatskog političkog korpusa.
“Moj mandat je bio da sačuvam institucionalno uređenje koje proizilazi iz Dejtonskog sporazuma, što sam i učinio. Kritike su dolazile, i još uvijek dolaze, sa svih strana. Podržao sam formiranje nove Vlade Federacije Bosne i Hercegovine na čelu sa SDP-om tako što sam zamijenio neophodnu saglasnost potpredsjednika Federacije iz SDA. Istovremeno, nisam pristao na naizgled jednostavno, ali neustavno rješenje koje bi bosanskim Hrvatima omogućilo da biraju vlastitog člana Predsjedništva bez promjene dejtonskog ustava, što je bila želja HDZ-a. Vodim se principom austrijskog cara Franje Josipa: Očigledno nisam vladao tako loše ako su svi moji građani otprilike jednako nezadovoljni mojim odlukama”, naveo je.
Na kraju razgovora Schmidt je poručio da Dejtonski mirovni sporazum nikada nije zamišljen kao trajno i konačno rješenje, već kao okvir koji je Bosni i Hercegovini trebao osigurati mir i omogućiti razvoj funkcionalnih institucija.
Njegove riječi, međutim, posebno odjekuju u dijelu u kojem najavljuje memoare. Ako ih zaista napiše onako kako je najavio, politička i diplomatska scena Bosne i Hercegovine mogla bi dobiti dosad najdetaljniji uvid u odnose međunarodnih aktera koji su posljednjih godina oblikovali političku stvarnost zemlje.
