Odlazak Christiana Schmidta sa čela Ureda visokog predstavnika u BiH otvorio je pitanje izbora novog visokog predstavnika, koji bi se mogao sagledati i kao test dosljednosti politike Milorada Dodika.
Schmidt je potvrdio da se povlači s funkcije, čime je praktično pokrenut proces traženja njegovog nasljednika.
U diplomatskim krugovima već se spominju određena imena, a prema dostupnim informacijama, među ozbiljnim kandidatima nalaze se dvojica italijanskih diplomata. Iako još nema zvanične potvrde ko bi mogao preuzeti, jasno je da će način izbora novog visokog predstavnika biti jednako važan kao i samo ime kandidata.
Upravo tu počinje politički problem koji bi mogao razotkriti višegodišnje kontradikcije u retorici Milorada Dodika.
Naime, Dodik i njegov SNSD, kao i satelitske stranke, gotovo cijeli Schmidtov mandat gradili su narativ o njegovoj navodnoj "nelegitimnosti", tvrdeći da nije legalno izabran jer njegovo imenovanje nije potvrđeno u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija.
Schmidt je, podsjetimo, imenovan odlukom Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (PIC), dok potvrda u Vijeću sigurnosti UN-a nije usvojena zbog protivljenja Rusije i Kine.
Taj proceduralni argument SNSD je godinama koristio kao temelj političke kampanje protiv Schmidta. Njegove odluke nazivane su nevažećim, institucije Republike Srpske pozivane su da ih ignorišu, a čitava politička strategija vlasti u Banjoj Luci dobrim dijelom oslanjala se upravo na tvrdnju da Schmidt nema legitimitet međunarodne zajednice.
Međutim, sada se otvara pitanje koje bi moglo biti politički neugodno za SNSD: šta ako i novi visoki predstavnik bude imenovan na identičan način?
Sve ukazuje na to da bi međunarodna zajednica mogla ponovo posegnuti za modelom imenovanja kroz PIC, bez formalne potvrde Vijeća sigurnosti UN-a, prvenstveno zbog opet mogućeg ruskog i kineskog protivljenja, ali i jednostavnosti same procedure. Drugim riječima, novi visoki predstavnik mogao bi doći na funkciju po potpuno istoj proceduri kao i Schmidt.
U tom slučaju SNSD će se naći pred političkom dilemom iz koje neće biti lako izaći bez ozbiljne štete po vlastiti narativ.
Ako nastave osporavati legitimitet i novog visokog predstavnika, potvrdit će da im nije bio problem samo Schmidt lično, nego kompletna institucija OHR-a i međunarodnog nadzora nad Bosnom i Hercegovinom. Takav pristup dodatno bi produbio sukob sa zapadnim državama koje i dalje smatraju da OHR ima ključnu stabilizacijsku ulogu u zemlji.
S druge strane, ukoliko SNSD prihvati novog visokog predstavnika bez ozbiljnijeg osporavanja, otvorit će se pitanje da li je priča o Schmidtovoj "nelegitimnosti" svih ovih godina zapravo bila politički alat, odnosno paravan za obračun s čovjekom koji je donosio odluke protiv interesa vlastodržaca RS-a.
Jer, ukoliko je procedura ista, a reakcija drugačija, tada fokus više ne bi bio na principima nego na političkoj procjeni trenutka i osobe koja sjedi u zgradi OHR-a u Sarajevu.
