Dvije temeljne probosanske stranke suočene s ograničenim političkim utjecajem u Republici Srpskoj sve češće se dovode u kontekst mogućeg zajedničkog nastupa
Nakon što smo objavili istraživanje političkih odnosa u Republici Srpskoj, podaci su pokazali da se probosanske stranke nalaze na samoj margini političkog utjecaja u ovom entitetu, bez značajnijeg kapaciteta da samostalno oblikuju političke procese ili ostvare ozbiljniji izborni rezultat.
Stranke SDA i SDP, kao dvije najdugovječnije i najutjecajnije probosanske političke opcije u Bosni i Hercegovini, u entitetu Republika Srpska već godinama djeluju na političkoj margini, bez ozbiljnijeg institucionalnog ili izbornog kapaciteta da samostalno oblikuju procese.
Upravo ta činjenica sve češće otvara pitanje da li bi u budućnosti moglo doći do pragmatičnog približavanja i eventualnog zajedničkog nastupa ove dvije stranke u sredinama gdje su pojedinačno preslabe da ostvare značajniji rezultat.
Istraživanje u RS-u otvara više pitanja nego odgovora: SNSD i dalje prvi, ali pukotine su sve vidljivije - SDA i SDP na margini političke scene u RS-u
S jedne strane, SDA i SDP BiH tradicionalno nastupaju iz različitih političkih i ideoloških pozicija, često u međusobnoj konkurenciji na državnom i federalnom nivou. Međutim, u Republici Srpskoj ta konkurencija dobija sasvim drugačiji oblik – borbu za minimalnu političku vidljivost i očuvanje prisustva u institucionalnim okvirima.
Politički analitičari sve češće ističu da bi upravo realnost na terenu mogla natjerati ove stranke na taktički pragmatizam. U uslovima dominantne pozicije stranaka iz Republike Srpske, probosanski blokovi u RS-u često ostaju razjedinjeni, što dodatno smanjuje njihov ionako ograničen utjecaj.
Zagovornici ideje zajedničkog nastupa smatraju da bi koordinacija SDA i SDP-a mogla dovesti do efikasnijeg korištenja glasova, jačeg političkog legitimiteta i smanjenja međusobnog „rasipanja“ biračkog tijela. S druge strane, protivnici takve ideje upozoravaju da bi to moglo otvoriti nova unutrašnja rivalstva i produbiti postojeće političke razlike.
Ključno pitanje ostaje – da li će politički pragmatizam prevladati nad dugogodišnjim nesuglasicama i partijskim identitetima, ili će SDA i SDP i dalje djelovati paralelno, svaka sa svojom strategijom, čak i po cijenu slabijeg ukupnog učinka u Republici Srpskoj.
U svakom slučaju, eventualno približavanje ove dvije stranke ostaje više u domenu političke računice nego konkretno dogovorene strategije, ali i kao tema koja bi u narednim izbornim ciklusima mogla dobiti sve veću težinu.
