Može li SDA Trojkine slabosti pretvoriti u vlastiti spas ili će ostati talac vlastite prošlosti?
Politički teren u Bosni i Hercegovini ponovo ulazi u fazu ubrzanog preslagivanja, a Stranka demokratske akcije (SDA), nakon perioda gubitka vlasti i političkog potiskivanja, vidi priliku da kapitalizira greške svojih nasljednika. Trojka, koja je na talasu obećanja o “novoj političkoj kulturi” preuzela ključne poluge vlasti, suočava se sa sve većim pritiskom javnosti, sporim reformama i vidljivim pukotinama unutar vlastitih redova. Međutim, ključno pitanje nije samo slabi li Trojka, već ima li SDA unutrašnju snagu, disciplinu i političku inteligenciju da te slabosti pretvori u vlastiti oporavak, piše etto.ba.
U vrhu SDA već mjesecima traje tiha, ali intenzivna faza političke rekalibracije. Stranka koja je decenijama funkcionirala kao dominantna politička sila sada se nalazi u paradoksalnoj situaciji: S jedne strane, objektivno jača u opozicionom narativu jer vlast snosi teret svakodnevnih problema, ali s druge strane, još uvijek opterećena vlastitim naslijeđem, unutrašnjim rivalstvima i nedostatkom jasne strategije kako povratiti izgubljeno povjerenje dijela biračkog tijela.
Unutar stranke postoje najmanje tri vidljive struje.
Prva, najbliža aktuelnom rukovodstvu, zagovara strategiju strpljenja – uvjerenje da će Trojka sama sebe politički iscrpiti kroz kompromise, kadrovske greške i nedostatak rezultata. Ova struja smatra da SDA ne treba radikalne poteze, već discipliniranu opozicionu politiku koja će konstantno podsjećati javnost na razliku između obećanja i realnosti.
Druga struja, koju čine ambiciozniji i politički agresivniji kadrovi, smatra da SDA mora krenuti u otvorenu političku ofanzivu. Oni upozoravaju da politički vakuum ne ostaje dugo prazan i da, ako SDA ne ponudi uvjerljivu alternativu, prostor mogu zauzeti novi politički projekti ili ojačati postojeći rivali. Ova grupa insistira na snažnijem javnom nastupu, oštrijoj retorici i jasnijem političkom profiliranju.
Treća struja, tiša ali ne manje važna, fokusirana je na unutrašnju reorganizaciju stranke. Njihova procjena je da SDA ne može uvjerljivo kritikovati vlast ako sama ne riješi pitanja unutarstranačke strukture, kadrovske selekcije i političkog identiteta. Oni smatraju da povratak povjerenja birača neće doći samo kroz kritiku Trojke, već kroz stvaranje dojma ozbiljne, stabilne i reformirane političke organizacije.
Istovremeno, Trojka se suočava sa realnošću vlasti koja je mnogo složenija od opozicione retorike. Očekivanja javnosti bila su visoka, ali rezultati, barem u percepciji dijela građana, nisu proporcionalni tim očekivanjima. Problemi u funkcioniranju institucija, spor tempo reformi i politički kompromisi koji su često suprotni ranijim obećanjima stvorili su prostor za političku kritiku. Trojka nosi teret vlasti koji svakim danom postaje sve vidljiviji. Politička odgovornost neminovno donosi greške, nezadovoljstvo i razočaranja.
Upravo u tom prostoru SDA vidi svoju šansu. Strategija SDA sve više podsjeća na model političkog čekanja i iscrpljivanja protivnika, uz povremene snažne javne intervencije koje imaju za cilj podsjetiti birače na njeno iskustvo i političku infrastrukturu. Stranka računa na činjenicu da vlast, posebno u kompleksnom sistemu kakav je Bosna i Hercegovina, gotovo neminovno proizvodi nezadovoljstvo.
Međutim, ključna prepreka za SDA nije samo Trojka, već i vlastita prošlost. Dio birača koji je podržao političke promjene nije to učinio nužno iz ideološke bliskosti s novim strankama, već iz zamora dugogodišnjom dominacijom jedne političke strukture. Povratak tog povjerenja zahtijeva više od čekanja političkih grešaka protivnika – zahtijeva uvjerljiv narativ promjene unutar same SDA. Ali najveća dilema za SDA nije slabost Trojke, već vlastita sposobnost da uvjeri javnost kako SDA-ov povratak ne bi bio samo povratak starog sistema u novom pakovanju. Bez uvjerljive promjene, čak ni najveće greške vlasti ne moraju značiti automatsku pobjedu opozicije, navodi etto.ba
Politički signali koji dolaze iz stranke ukazuju na to da je rukovodstvo svjesno ove činjenice. Sve su češći pokušaji redefiniranja političke poruke, naglašavanje stabilnosti, iskustva i institucionalne snage. Istovremeno, unutar stranke traje proces konsolidacije koji ima za cilj spriječiti unutrašnje podjele koje bi mogle oslabiti njen politički kapacitet.
U narednom periodu, politička dinamika će u velikoj mjeri zavisiti od sposobnosti SDA da balansira između dvije ključne potrebe: Da bude dovoljno agresivna da politički iskoristi slabosti vlasti, ali i dovoljno uvjerljiva da pokaže kako predstavlja više od pukog povratka stare političke strukture.
Jer politička matematika u Bosni i Hercegovini rijetko zavisi samo od slabosti jednih, već prije svega od sposobnosti drugih da ponude uvjerljivu alternativu. SDA sada ima priliku, ali i rizik: Ako uspije uvjeriti birače da je naučila lekcije iz vlastitih grešaka, može se vratiti kao dominantan politički faktor. Ako ne uspije, slabosti Trojke neće automatski značiti njenu pobjedu, već samo produžetak političke nestabilnosti u kojoj niko ne dobija potpunu prednost.
Apsolutno je nevažno u takvim okolnostima to što je historijski SDA iznijela najvažnije tekovine, što se oko nje okupila odbrana države, što je bila okosnica obnove itd... .
SDA će teško pronaći boljeg lidera od Bakira Izetbegovića i to je manje-više svima jasno, ali to ni izbliza neće biti dovoljno za povratak ove stranke kao političkog faktora u BiH.
Za to će trebati nova, svježa, razumljiva i obnovljena politika oko koje će se okupiti, ne samo finansijski i poslovno vezano članstvo, nego i novi glasači, mlađi ljudi, koje interesiraju bitke budućnosti a ne pobjede iz prošlosti, piše etto.ba.
