U političkoj areni Kantona Sarajevo, SDP BiH posljednjih godina gradi svoj imidž više na kritici drugih nego na stvarnim rezultatima.
Nedavne optužbe koje je stranka uputila na račun SDA pokazuju poznatu i potrošenu taktiku: prebacivanje odgovornosti, dramatične izjave i medijsko pravdanje, dok konkretnih akcija za rješavanje problema građana gotovo da i nema.
Dok SDP danas oštro proziva SDA zbog tendera, nabavki i infrastrukturnih propusta, rijetko se spominje da su i vlastiti kadrovi stranke godinama sudjelovali u upravljanju kantonalnim projektima, uključujući nabavke, javne tendere i infrastrukturne projekte.
Rezultati? Nerijetko spori, nepotpuni, a u nekim slučajevima i kontradiktorni. SDP, umjesto odgovornog upravljanja, bira javnu histeriju, optuživanje i političke napade – dok građani Sarajeva i dalje osjete posljedice kašnjenja, neadekvatnih planova i neprovedenih reformi.
Posebno je problematično što stranka u javnim saopćenjima koristi dramatične i emotivne fraze poput „SDA dno neslućeno duboko“ ili „koristi tragedije za političke poene“. To zvuči moćno, ali istovremeno otkriva duboku nesposobnost SDP-a da priznaje vlastite greške. Svaka kritika SDA-a može se čitati i kao projekcija vlastitih propusta: dok javno napadaju druge, SDP-ovi kadrovi često ostaju neprovjereni i neodgovorni za konkretne projekte, a građani Sarajeva plate cijenu političkih igara.
Primjeri neodgovornosti su brojni: kašnjenje u nabavkama, sporost u modernizaciji javnog prijevoza, nejasni ugovori o infrastrukturnim projektima i nedovoljna transparentnost u potrošnji javnih sredstava. Umjesto da rješava ove probleme, SDP više voli dramatične medijske nastupe i kritiku, što stvara osjećaj da je stranka udaljena od stvarnih potreba građana.
Još alarmantnije je što SDP, u pokušaju da se prikaže moralnim arbitrom, konstantno koristi retoriku napada, a rijetko konstruktivno rješava probleme. Građani su svjedoci: dok SDP diže buku o tome što drugi nisu uradili, vlastiti resori često funkcionišu na autopilotu, sa minimalnim efektom. Tako politika postaje igra optuživanja, a ne alat za poboljšanje života u Kantonu Sarajevo.
Zaključak je bolan, ali jasan: SDP BiH je stranka koja više voli dramatične riječi nego konkretna djela. Kritike prema SDA-i služe samo za medijski efekat i predizborni spin, dok su stvarni problemi građana i dalje neriješeni. Umjesto lidera promjena, SDP pokazuje politiku praznih obećanja, nepotpunih projekata i medijske histerije – dok Sarajevo i dalje osjeća posljedice nerada.
Ako se ovakav trend nastavi, SDP neće biti percipiran kao rješenje za budućnost Kantona, već kao permanentni kritik koji proizvodi buku i optužbe, ali nikad ne donosi konkretne rezultate.
Građani sve jasnije vide obrazac: SDP kritikuje, ali rijetko djeluje.
