Stručnjaci upozoravaju da djeca mogu razviti ovisnost o ekranima, pa čak i proći kroz krize odvikavanja, ali dobra vijest je da se uz pravi pristup situacija može iznenađujuće brzo poboljšati. Iako se rasprava o vremenu provedenom pred ekranima za djecu i tinejdžere ponekad može činiti beskrajnom, važno je da roditelji ostanu svjesni rizika i da pažljivo prate ponašanje svoje djece.
„Dostupni podaci ubjedljivo ukazuju na korozivan učinak na mentalno zdravlje i dobrobit naše djece“, kaže Kellyn Smythe, koja pomaže adolescentima da se odviknu od ovisnosti od ekrana. Prema anketi Gallupa iz 2023. godine, prosječni tinejdžer provodi gotovo pet sati dnevno na društvenim mrežama, a sve više istraživanja pokazuje da je sama ovisnost opasnija od broja provedenih sati jer povećava rizik od problema s mentalnim zdravljem, piše Parents.com .
Šta je ovisnost o ekranu?
Ovisnost o ekranu uključuje pretjeranu upotrebu pametnih telefona, tableta, računara ili televizora zbog intenzivne stimulacije koju ove tehnologije pružaju. Društvene mreže stimulišu oslobađanje dopamina, "hemikalije koja izaziva dobar osjećaj", što motiviše djecu da se stalno vraćaju uređaju.
„Pojedinci pogođeni ovisnošću o ekranu nastavljaju postepeno da se uranjaju u vrijeme provedeno pred ekranom do te mjere da to prevazilazi njihovu sposobnost kontrole“, objašnjava dr. Matt Glowiak sa Recovered.org. „Kada nisu ispred ekrana, njihove misli i emocije gotovo da ne postoje u stvarnom okruženju dok opsesivno razmišljaju o sljedećoj upotrebi.“
Smythe pojašnjava: „Ako vaše dijete, s bilo kakvom regularnošću, bira vrijeme provedeno pred ekranom umjesto iskustava uživo – i ne može se u tome zaustaviti – pravedno ga je smatrati 'ovisnim od ekrana'.“
Djeca i tinejdžeri teško prepoznaju da imaju problem, a zbog njihove razvojne dobi, stanje im se često čini normalnim. "To postaje 'nova normalnost'", dodaje dr. Glowiak.
Znakovi koji otkrivaju ovisnost
Roditelji bi trebali obratiti pažnju na:
Izbjegavanje druženja uživo u korist ekrana
Razdražljivost, ispadi bijesa ili tuga kada je upotreba ograničena
Korištenje uređaja za regulaciju emocija
Izostanci iz škole i gubitak interesa za bivše hobije
Simptomi anksioznosti ili depresije
Promjene u težini, apetitu, snu ili navikama
Izbjegavanje društvenih događaja poput noćenja kod prijatelja, rođendana ili školskih aktivnosti.
Kod mlađe djece, znaci uključuju frustraciju kada ne mogu koristiti ekran, stalnu preokupaciju uređajima i postepeno povećanje vremena provedenog pred ekranom. Pitanje je: šta roditelji mogu učiniti?
Zajedno se dogovorite o pravilima
Psihologinja dr. Stefanie Mazer savjetuje da roditelji i djeca zajedno postave jasna, realna pravila: „Zajedno odlučite kada vaše dijete može biti na telefonu ili tabletu. Učinite pravila izvodljivim, bez naglih i drastičnih rezova.“ Korisno je i uvođenje porodičnih pravila, na primjer - večera bez mobitela.
Djeci treba ponuditi atraktivne alternative, kaže dr. Glowiak: šetnju, park, sport, boravak u prirodi, posjetu biblioteci ili sudjelovanje u kreativnim aktivnostima. Cilj je predstaviti ove aktivnosti kao zabavne i korisne, a ne kao kaznu.
Prhvatite dosadu.
„Dosada je suštinski dio dječjeg razvoja“, ističe Smythe. Ona potiče kreativnost, rješavanje problema i emocionalnu otpornost. Smjernice su jednostavne - više nestrukturiranog vremena, manje vremena pred ekranom.
Budite dobar primjer.
Djeca uče imitacijom. Roditelji bi trebali smanjiti vrijeme provedeno pred ekranima pred svojom djecom i postaviti granice, posebno kada je u pitanju rad izvan radnog vremena.
Potražite pomoć kada je potrebna.
Ako dijete pokazuje ozbiljne znakove ovisnosti ili simptome odvikavanja, konsultacije s pedijatrom, psihologom ili terapeutom mogu biti neophodne.
