Uoči obilježavanja 11. jula, u okviru manifestacije “Šetnica kulture”, u Sarajevu je održan program posvećen žrtvama genocida u Srebrenici, uz poruku da sjećanje mora ostati temelj očuvanja istine, ljudskog dostojanstva i mira.
Program je upriličen ispred Federalnog ministarstva kulture i sporta, gdje se prisutnima obratila federalna ministrica kulture i sporta Sanja Vlaisavljević. Istaknula je da je cilj današnjeg okupljanja poslati jasnu poruku da se zločin poput genocida u Srebrenici više nikada i nigdje ne smije ponoviti.
“I da ono što je s današnjim danom počelo u susret 11. julu bude opomena ne samo za nas u Bosni i Hercegovini, već i u svijetu i čovječanstvu. Svako ljudsko biće je jednako vrijedno, svako ljudsko biće zaslužuje dostojanstvo i svako biće zaslužuje i dostojanstven ispraćaj, dostojanstven ukop”, navela je.
Iz Federalnog ministarstva kulture i sporta saopćeno je da je namjera programa bila okupiti građane u atmosferi tišine i poštovanja, podsjećajući da se trajni mir gradi kroz njegovanje sjećanja i uvažavanje dostojanstva svake ljudske žrtve.
U umjetničkom dijelu programa nastupila je violinistica Lidija Čović, dok je poseban emotivni pečat događaju dao i baletni performans posvećen žrtvama genocida.
Govoreći o značaju sjećanja, ministrica je naglasila da Srebrenica nije tragedija koja se tiče samo Bosne i Hercegovine.
“Često govorimo o Srebrenici kao tragediji samo jednog naroda. Srebrenica je tragedija svijeta jer se Srebrenica dogodila pred očima cijeloga svijeta. Do Srebrenice nikako nije smjelo doći, nije se smjela dogoditi, naglašavam, jer su mnogi gledali ono što se dešava. Genocid nije tek prolazna stvar. Genocid nije tek nešto što čovjek uradi u neznanju. Genocid je opomena za budućnost”, kazala je Vlaisavljević.
Osvrnula se i na pitanje koliko je društvo izvuklo pouke iz prošlosti.
“Loši, veoma loši”, kazala je odgovarajući na pitanje kakvi smo učenici, te dodala: “Često sam voljela reći da rat produhovi čovjeka. Da velika tragedija i lošeg i najlošijeg čovjeka mora učiniti dobrim, toliko patnje mora učiniti čovjeka dobrim. Nažalost, čini se da smo mi pali na ispitu dobrote.”
Događaj je završen u simboličnoj tišini, kao podsjetnik da se sjećanje na žrtve genocida čuva ne samo riječima, već i zajedničkom odgovornošću da se takvi zločini nikada više ne ponove.
