Evropske vlade se pripremaju za mogući rat s Rusijom, ali nedavna simulacija rata pokazuje da možda nisu spremne za to.
Mnogi evropski lideri u oblasti sigurnosti i politike smatraju da je ruski upad, ili čak otvorena invazija, na jednu od članica NATO-a i Evropske unije postao vjerovatniji zbog napetosti između Evrope i administracije predsjednika Trumpa oko Grenlanda, Ukrajine, trgovine i drugih pitanja, piše Wall Street Journal.
Pitanje vremena
Upozorava se da je Rusija prešla na ratnu ekonomiju, usmjeravajući nacionalne resurse u program naoružanja i vojnu mobilizaciju koji daleko premašuju potrebe rata u Ukrajini. Ključno pitanje je koliko brzo bi se prijetnja mogla materijalizirati. Dok se ranije u Berlinu i drugim prijestonicama vjerovalo da Rusija neće moći ugroziti NATO prije 2029. godine, sada prevladava mišljenje da bi se takva kriza mogla dogoditi mnogo ranije - prije nego što Evropa, koja i sama povećava svoja ulaganja u odbranu, bude u stanju da uzvrati.
„Prema našim procjenama, Rusija bi mogla rasporediti ogromnu vojnu silu u roku od godinu dana“, rekao je holandski ministar odbrane Ruben Brekelmans u intervjuu. „Već vidimo da povećavaju svoje strateške zalihe i proširuju svoje prisustvo i resurse duž granica NATO-a.“
Predsjednik Vladimir Putin se općenito doživljava kao neko ko želi vratiti slavu Ruskog carstva, čineći bivše baltičke države poput Litvanije, Latvije i Estonije, koje su sve članice EU i NATO-a već dvije decenije, očiglednim metama.
„Zabrinutost u mojoj zemlji je više nego očigledna, ali istovremeno se pripremamo za odbranu“, rekao je Deividas Matulionis, savjetnik za nacionalnu sigurnost Litvanije. Dodao je da, iako Litvanija očekuje pomoć od Sjedinjenih Država i drugih saveznika u slučaju ruskog napada, ne bi trebala podcijeniti vlastitu snagu: „Oni će se boriti, bez sumnje, čak i prije nego što stigne pojačanje.“
Vojni planeri NATO-a su također zabrinuti zbog mogućih ruskih namjera prema švedskim, finskim i danskim ostrvima u Baltičkom moru, dijelovima Poljske i norveškom i finskom krajnjem sjeveru, kao i zbog mogućih napada na stratešku evropsku infrastrukturu sve do holandske luke Rotterdam.
Simulacija otkriva zabrinjavajuće slabosti
Vježba koja simulira rusku invaziju na Litvaniju, koju je u decembru organizirao njemački list Die Welt u saradnji s Centrom za ratne igre Univerziteta Helmut-Schmidt njemačkih oružanih snaga, izazvala je žestoku debatu unutar evropskog sigurnosnog establišmenta čak i prije nego što su objavljeni rezultati. U vježbi je učestvovalo 16 bivših visokih njemačkih i NATO zvaničnika, zastupnika i istaknutih stručnjaka, a planirano je za oktobar 2026. godine.
U simulaciji, pod izgovorom humanitarne krize u ruskoj enklavi Kalinjingrad, Rusija je okupirala litvanski grad Marijampole, ključno transportno čvorište u uskom koridoru između Rusije i Bjelorusije. Prikazivanje invazije kao humanitarne misije bilo je dovoljno da SAD odbiju aktivirati Član 5 NATO-a, koji poziva na savezničku pomoć. Njemačka se pokazala neodlučnom, a Poljska, iako je mobilizirala, nije poslala trupe preko granice u Litvaniju. Njemačka brigada, već stacionirana u Litvaniji, nije intervenirala, dijelom i zato što je Rusija koristila dronove za miniranje puteva koji vode iz njene baze.
„Odgovor ne zavisi samo od sposobnosti, već i od toga šta neprijatelj misli o našoj volji, a u ovoj ratnoj igri moje 'ruske kolege' i ja smo znali da će Njemačka oklijevati. I to je bilo dovoljno za pobjedu“, rekao je Franz-Stefan Gady, bečki vojni analitičar koji je u vježbi igrao ulogu načelnika ruskog generalštaba.
Strateški značaj Marijampolė
Grad Marijampole, sa oko 35.000 stanovnika, dom je jedne od strateški najznačajnijih cestovnih raskrsnica u Evropi. Na jugozapadu se proteže autoput Via Baltica prema Poljskoj, zakrčen kamionima iz cijele EU i Ukrajine. Na zapadu se proteže tranzitni put između Bjelorusije i Kalinjingrada, koji Litvanija mora održati otvorenim za ruski saobraćaj prema sporazumu.
U ratnoj igri, bez američkog vođstva, Rusija je uspjela uništiti kredibilitet NATO-a i uspostaviti dominaciju na Baltiku za samo nekoliko dana, koristeći početnu snagu od samo 15.000 vojnika.
„Rusi su postigli većinu ciljeva bez značajnijeg premještanja vlastitih jedinica“, rekao je Bartłomiej Kot, poljski sigurnosni analitičar koji je igrao ulogu poljskog premijera. „To mi je pokazalo da kada se suočimo s narativom eskalacije s ruske strane, u našem je načinu razmišljanja ukorijenjeno da smo mi ti koji trebaju deeskalirati.“
Pogled iz stvarnog svijeta
Kontraadmiral Giedrius Premeneckas, načelnik Generalštaba Litvanije, tvrdi da bi u stvarnosti Litvanija i njeni saveznici imali dovoljno obavještajnih podataka da izbjegnu takav scenario. Čak i bez saveznika, litvanske oružane snage - koje broje 17.000 vojnika u mirnodopsko vrijeme i 58.000 nakon mobilizacije - mogle bi se nositi s ograničenom prijetnjom Marijampoleu. Dodao je da bi Rusija također morala uzeti u obzir visoke uloge: "Za Rusiju bi to bila dilema kako zadržati Kalinjingrad. Ako Rusija nešto započne, NATO mora vrlo jasno reći: 'Ako to učinite, izgubit ćete Kalinjingrad'."
Komandant njemačkih kopnenih snaga, general-pukovnik Christian Freuding, izjavio je tokom posjete Litvaniji da, iako obavještajne službe NATO-a i dalje procjenjuju da Rusija neće moći djelovati protiv članica alijanse do 2029. godine, Njemačka i njeni saveznici "su spremni da se bore večeras, bez obzira na cijenu".
Debata o stvarnoj moći Rusije
Debata o neposrednosti ruske prijetnje oblikuje evropsko vojno planiranje. Skeptici ukazuju na spor tempo ruskog napredovanja u Ukrajini, gdje je Putin uhvaćen u skupom ratu iscrpljivanja s ogromnim žrtvama. "Putin nije uspio u gotovo svemu što je naumio", rekao je finski predsjednik Alexander Stubb. "Nije čak ni pokušao napasti NATO jer ne uspijeva u Ukrajini. Zato nemojmo precjenjivati ruske sposobnosti."
Iako Rusija mjesečno regrutuje oko 35.000 novih vojnika, gubi oko 30.000 na ukrajinskim ratištima, što usporava njenu sposobnost da izgradi svoje snage, rekao je litvanski kontraadmiral Premeneckas. "Veoma smo zahvalni Ukrajincima koji nam svaki dan, svojom krvlju i gubicima, kupuju vrijeme da se bolje pripremimo", rekao je. "Mudro koristimo ovo vrijeme jer znamo da će, ako dođe do dogovora u Ukrajini, Rusija ubrzati svoju ratnu mašineriju. Nemamo luksuz da dozvolimo Rusiji da se osjeća kao da smo slabi."
Ipak, neki evropski zvaničnici i analitičari upozoravaju da bi ruska vojska, čak i bez sporazuma o Ukrajini, mogla odmah osloboditi do 200.000 vojnika prekaljenih u borbi jednostavnim prelaskom sa ofanzivnih operacija na linije držanja. To je više trupa nego što je Putin koristio za invaziju na Ukrajinu 2022. godine.
„Putin je oportunista. Ako vidi priliku, iskoristit će je, testirati reakcije, a kada bude imao više kapaciteta, pokušat će proširiti rezultate“, rekao je Nico Lange, bivši visoki njemački odbrambeni zvaničnik koji je učestvovao u vježbi. „To bi se moglo dogoditi odmah. Ako je cilj pokazati da Član 5 NATO-a ne funkcioniše i podijeliti Evropljane, potrebna je snaga volje, a ne izvanredne vojne sposobnosti. Zašto bi Putin čekao da Evropljani budu spremni?“
Hibridni rat kao najveća prijetnja
Ruski zvaničnici insistiraju da Kremlj nema namjere prema teritoriji članica EU ili NATO-a, iako su slične tvrdnje iznosili i prije invazije na Ukrajinu. Nova odbrambena strategija Trumpove administracije, objavljena u januaru, navodi da će Rusija "ostati stalna, ali upravljiva prijetnja" istočnim članicama NATO-a, ali da "nije u poziciji da se takmiči za evropsku hegemoniju".
Zato Rusija ne bi pokušavala voditi rat iscrpljivanja protiv NATO-a, kao što to čini u Ukrajini. "Dugotrajni rat bi bio štetan za Rusiju jer bismo ih nadmašili u proizvodnji i mobilizaciji", rekao je potpukovnik Amund Osflaten sa Norveškog univerzitetskog koledža odbrane. "Dakle, ako će nešto učiniti, htjet će to učiniti rano, kako bi stekli povoljne pozicije koje kasnije mogu lako braniti."
Upravo se to dogodilo u scenariju Die Welta. Aleksandar Gabujev, direktor Centra Carnegie Rusija-Eurazija u Berlinu, koji je u vježbi glumio Putina, primijetio je da je dimna zavjesa "humanitarne" intervencije bila ključna za omogućavanje uspjeha Rusije. "Bilo je vrlo korisno stalno ponavljati da nam je potreban humanitarni koridor jer zli Litvanci sprječavaju da zalihe stignu do siromašnih i gladnih ljudi u Kalinjingradu."
Takve hibridne taktike, posebno u vrijeme kada mnogi u Trumpovoj administraciji otvoreno prihvataju Putinov narativ, predstavljaju sve veću prijetnju donošenju odluka unutar NATO-a. "Postoji siva zona, i kako Rusija poduzima daljnje korake, ta siva zona postaje sve tamnija", upozorio je holandski ministar Brekelmans. "U konačnici, na napadnutom savezniku i ostalih 31 državama članicama je da odluče da li je prekoračena granica Člana 5. Rusija, naravno, zna da ovo nije egzaktna nauka - i znamo da će pokušati da je dodatno poguraju."
