Pitanje institucionalne odgovornosti ostaje ključno, jer su mnogi slučajevi nasilja bili poznati nadležnima prije nego što su završili tragično...
Prema dostupnim podacima Agencije za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine, od 2015. godine u BiH je ubijeno 107 žena. Iza tog broja ne stoji statistika, već prekinuti životi, porodice koje su ostale bez majki, kćerki i sestara, te zajednice koje i dalje nose teret nepravde i tuge.
Svaka od tih žena imala je ime, životnu priču i svakodnevicu koja je nasilno prekinuta. Uprkos upozorenjima, prijavama i signalima koje su institucije često ignorisale ili minimizirale, nasilje je eskaliralo do najtežeg ishoda. Brojke, koliko god bile potresne, ne mogu prenijeti razmjere gubitka koji ostaje iza svakog femicida.
Tokom današnjeg protesta ispred zgrade Ministarstvo unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona, prazne stolice i položene ruže simbolično su predstavljale odsutne žene one koje danas nisu tu jer ih sistem nije zaštitio. Ti prizori bili su tihi, ali snažni, i govorili su više od riječi.
Okupljeni su poručili da odgovornost ne smije stati na pojedinačnim presudama. Pitanje institucionalne odgovornosti ostaje ključno, jer su mnogi slučajevi nasilja bili poznati nadležnima prije nego što su završili tragično. Izostanak pravovremene reakcije, nedovoljna zaštita žrtava i slaba prevencija ostaju otvorene rane društva.
Protest je bio i poziv na promjene strožije kazne, ali i dosljednu primjenu postojećih zakona, bolju koordinaciju institucija i stvarnu zaštitu žena koje prijavljuju nasilje. Poručeno je da nijedna žena ne smije ostati sama u trenutku kada traži pomoć.
Prazne stolice i ruže ispred institucija nisu bile samo simbol sjećanja, već jasna poruka da se femicidi ne smiju prihvatiti kao neminovnost. Svaka nova godina bez konkretnih promjena znači rizik da se broj od 107 nastavi povećavati, a to je odgovornost koju društvo više ne smije ignorisati.
