
Svakoga dana, nakon podne namaza, u Begovoj džamiji u Sarajevu okuplja se 30 džuzhana. Njih tridesetorica uče hatmu vakifu Gazi Husrev-begu, svaki po jedan kur’anski džuz (20 strana Kur’ana). Ova praksa odvija se od 1531. godine i jedinstven je primjer u svijetu, jer teško je naći još jednu džamiju u kojoj se svakog dana namjenski prouči hatma (kompletan Kur’an).
Izvor ove jedinstvene tradicije, koja neprekidno traje već 492 godine, nalazi se u Gazi Husrev-begovim vakufnamama. U prvoj vakufnami iz 1531. godine jasno je određeno da se svakoga dana uči ova hatma: “Određuje plemeniti vakif za 30 osoba koji će svaki dan poslije podnevskog namaza proučiti po jedan džuz iz Kur’ani-azima, te u skupu hatmu učiniti, a sevab od toga namijeniti Muhamedu a. s., njegovim ashabima i duši plemenitog vakifa i svim muslimanima i muslimankama. Za svakog pojedinog službenika ovog učenja određuje se mjesečna plata od 40 drama.”
Džuzhani su obavezni svakoga dan doći u Begovu džamiju i proučiti svoj džuz. Ukoliko neki džuzhan bude spriječen da dođe, obavezan je naći adekvatnu zamjenu. Među džuzhanima ima starijih i mlađih, penzionera i studenata, ali je svima velika čast i odgovornost učiti hatmu Gazi Husrev-begu.
Članovi murtezike
Preporuka je da džuzhani budu članovi murtezike, murteziku čine službenici koji obavljaju vjerske dužnosti u samoj džamiji. U vakufnami se kaže da imam Begove džamije bude onaj koji je hafiz Kur’ana, također i onaj koji drži hutbu, a ti imami obavljaju i poslove džuzhana.
Tako je običaj i da mujezini Begove džamije budu džuzhani. Jedan od uvjeta za učenje džuza je dobro poznavanje kur’anskog pisma, a svakako treba znati i dobro učiti Kur’an. Prema odredbi iz vakufname džuzhani trebaju imati lijepo ponašanje i ahlak (odgoj). Preporučljivo je da imaju završenu medresu, a većinom su to svršenici Gazi Husrev-begove medrese.
Za organizaciju učenja hatme pred dušu Gazi Husrev-bega zadužen je drugi imam njegove džamije. Po službenoj dužnosti prisutan je svaki dan, provjerava da li je sve u redu, da li su svi prisutni, a i sam prouči svoj džuz i na kraju dovu.
Hatmu pred dušu Gazi Husrev-begu u prošlosti su učili mnogi bosanskohercegovački alimi: hfz. Ismail Fazlić, hfz. Ćamil Silajdžić, hfz. Mustafa Sahačić, hfz. Ragib Cico, hfz. Mahmud Traljić, hfz. Halid Hadžimulić, hfz. Ibrahim Trebinjac, hfz. Fadil Fazlić, hfz. Ismet Spahić, hfz. Ismet Trnka, Husnija Hindija, Ahmed Selimović, Esad Skender, Muhamed Sirćo, Jakub Karavdić, Zejnil Fajić, Halid Varatanović, Sabit Smajlović, Alija Halilović, Hilmija Sikirić, Merzuk Vejzagić, Mustafa Trnka, Mustafa Hadžibajrić, Safet Žolja, Salih Šestić, Ahmed Bahtijarević, Bećir Zaganjor, Esad Spahić, Abid Olovčić, Đulaga Olovčić, Halil Pazelja i Mujo Džanbegović. Ovaj se niz nastavlja i danas, a sastav džuzhana često se mijenja.
Savršeno funkcionisanje zadužbine
Gazi Husrev-beg je svu svoju imovinu uvakufio. Poznato je da je zemljišne posjede ostavio čak i u Grčkoj. Imovinu u Bosni Gazi Husrev-beg je sam stekao, a onu u Rumeliji naslijedio od oca Ferhad-bega. Nešto od Gazi Husrev-begovog vakufa je nestalo, nešto je uzurpirano, nešto trajno oduzeto, ali se, uprkos tome, vakuf razvijao i povećavao i danas predstavlja jednu od najstabilnijih i najvrednijih institucija takvog tipa u Bosni i Hercegovini. Opstale su Gazi Husrev-begova džamija, medresa, biblioteka…
Prva Gazi Husrev-begova vakufnama datira iz 1531. godine, napisana je za džamiju, imaret i hanikah. Druga vakufnama je iz 1537. godine, u njoj je Gazi Husrev-beg odvojio određena sredstva za pravljenje medrese, a bilo ih je više nego što su troškovi gradnje koštali, pa je višak utrošen za nabavku tada najboljih knjiga. Treća vakufnama je iz 1537. godine, njom je uvakufljena dodatna imovina za izdržavanje džamije. Radilo se o 12 sela u okolini Jajca. Ove tri vakufname čine osnovu Gazi Husrev-begovog vakufa. Mnogi smatraju da su primjer savršeno uređenog sistema funkcionisanja jedne zadužbine.