Sinoć je u Parlamentu BiH odjeknuo pravi politički zemljotres. Smjena Nebojše Radmanovića i Nenada Nešića u Predstavničkom domu PSBiH bila je samo početak spektakularne političke drame koja se upravo zahuktava.
Dok opozicija, predvođena Trojkom, najavljuje raskid koalicije sa Miloradom Dodikom, pitanje nije više šta će se desiti, već kada će kraj ove političke sante leda postati neizbježan.
Prvi udarac nije bio samo smjena ovih političkih marioneta, već je bila potvrda da BiH ulazi u fazu političkog samouništenja, koje su mnogi priželjkivali. Nebojša Vukanović, lider Liste za pravdu i red, daje ton ovoj igri rekavši da je sljedeći cilj smjena Nikole Špirića u Domu naroda Parlamenta BiH, a onda cijela plejada ministara SNSD-a. Košarac i Amidžić – dva od četiri ključna ministra iz SNSD-a, sada su na udaru. No, smjena njih dvojice se ne može dogoditi bez ozbiljnog političkog okvira, a on je u ovom trenutku puno labaviji nego što izgleda.
Opozicija ne skriva želju da potopi SNSD i preuzme vlast. Ali tu leži ključni problem – SNSD u Domu naroda ima tri delegata. Njihova nepojava na sjednicama može biti dovoljna da potpuno obustavi svaki pokušaj smjena. Zamišljate li sljedeću scenu? Smjena jednog ministra u Vijeću ministara BiH zavisi od toga hoće li SNSD-ovi delegati uopće da se pojave na sjednicama. Ako ne dođu, neće biti kvoruma. Ako nema kvoruma, nema smjena. Iako političari prijete promjenama, realnost je brutalna – SNSD još uvijek drži ključ.
Nenad Nešić smijenjen iako je podnio ostavku?!
Predrag Kojović iz NS-a ponovo se pojavljuje u svojim nedorečenim izjavama, govoreći da „koalicija trenutno ne postoji“. Ova rečenica zvuči kao politički alibi, ne kao najava promjena. Kojović, zajedno sa Trojkom, zapravo koristi svaku priliku da održi status quo dok istovremeno nudi prijetnje koje nisu dovoljno konkretne da bilo šta pomjere s mrtve tačke. Jer pitanje je – može li se nešto realno promijeniti kada svi igrači povlače iste poteze, razmišljajući isključivo o vlastitom opstanaku, a ne o dobrobiti države?
No, prava drama tek slijedi, jer ostavka Nenada Nešića možda neće samo ubrzati političke promjene, nego i potpuno uništiti cijeli okvir u kojem SNSD djeluje. Nešićeva smjena nije samo politički poraz, ona je direktan udarac Dodiku, koji više nije samo suočen sa gubitkom vlasti, već i s pitanjem opstanka vlastite političke karijere. Kroz smjenu Nešića, Dodik može izgubiti sve svoje saveznike, čime bi njegov politički domet mogao postati ne samo sumnjiv, već potpuno neizdrživ.
A onda dolazimo do ključnog pitanja – šta će raditi HDZ BiH? U ovoj političkoj igri, HDZ je onaj koji zapravo vuče konce. Borjana Krišto, predsjedavajuća Vijeća ministara, sada ima veliku moć, jer ona može odabrati novog ministra sigurnosti. Hoće li to biti neko iz opozicije u RS-u, ili će HDZ ponovo podržati Dodikove ljude, time spašavajući svoju vlastitu poziciju? Ovdje više nije riječ o političkoj igri, već o pitanjima preživljavanja. Ako HDZ donese pogrešan izbor, mogli bismo gledati kraj vladavine svih ključnih političkih igrača u BiH.
Politički neuspjeh Dodika sada ne dolazi samo u vidu gubitka saveznika, već i u neodređenoj sudbini same koalicije. Smjena Nešića je još jedan gubitak u igri koja se sve više pretvara u političku borbu na život i smrt. I dok se najavljuje smjena ministara, preispituju se pozicije i političke linije, BiH tone u duboku političku nestabilnost. Šta dalje? Hoće li SNSD doći do svojih ključnih saveznika i pokušati spasiti što se može spasiti, ili će ostati zarobljeni u vlastitoj političkoj igri?
Dodik više nije samo na udaru opozicije, on je sada na udaru vremena. U trenucima kada se smjena ministara SNSD-a čini gotovo izvjesnom, ne može se ne zapitati – je li ovo kraj vladavine SNSD-a, ili samo početak novog političkog zastoja koji će sve dublje zakopati ovu zemlju u kaos?
Politika, koja je uvijek bila brutalna u BiH, sada postaje još i opasnija. Opozicija zna da im nije dovoljno samo skinuti Dodika s trona – sada je potrebno potpuno uništiti temelje njegovog političkog sustava. Ovaj politički udar neće stati na smjeni ministara; pred nama je cijela politička prekretnica, gdje svaki potez može biti presudan za budućnost zemlje.
A dok političari nastavljaju sa svojim partijskim igrama i strategijama, obični ljudi, oni koji su bili predmet manipulacija i prijetnji, ostaju zarobljeni u ovoj igri političkog zločina. Na kraju, odgovor na pitanje "šta dalje?" je jednostavan: nastavlja se borba, ali ona nikako nije borba za državu, već za opstanak onih koji su stvorili ovu političku močvaru.
