Tačno mjesec dana nakon stravične tramvajske nesreće koja je potresla Sarajevo i odnijela život 23-godišnjeg studenta Erdoana Morankića, ključna pitanja o uzrocima tragedije i eventualnoj odgovornosti i dalje ostaju bez jasnog odgovora.
Nesreća se dogodila 12. februara oko podneva na Marijin Dvoru, u blizini Zemaljskog muzeja, kada je tramvaj iskočio iz šina. U tom trenutku nastao je haos na jednoj od najprometnijih sarajevskih raskrsnica. Mladi student je smrtno stradao na licu mjesta, dok je više osoba povrijeđeno. Među najteže povrijeđenima bila je i sedamnaestogodišnja Ella Jovanović koja je u nesreći izgubila nogu.
Tragedija je u vrlo kratkom roku izazvala snažnu reakciju javnosti. Građani, studenti i brojni aktivisti počeli su se spontano okupljati već narednog dana, tražeći odgovornost nadležnih institucija i sigurniji javni prijevoz u glavnom gradu. Okupljanja su ubrzo prerasla u masovne proteste koji su povremeno blokirali saobraćajnice u centru Sarajeva, dok su demonstranti otvoreno zahtijevali ostavke odgovornih u političkim i upravljačkim strukturama sistema javnog prevoza.
Jedan od ključnih zahtjeva bio je da se provede potpuno nezavisna i transparentna istraga nesreće, kao i da se javnosti predoče informacije o tehničkom stanju tramvaja koji saobraćaju sarajevskim ulicama. Posebno se insistiralo na hitnom povlačenju najstarijih vozila iz saobraćaja.
Političke posljedice uslijedile su vrlo brzo. Samo nekoliko dana nakon nesreće ostavku je podnio premijer Kantona Sarajevo Nihad Uk, čime je Vlada Kantona Sarajevo praktično pala. U danima koji su uslijedili ostavku je ponudio i direktor GRAS-a Senad Mujagić, ali njegovu ostavku Nadzorni odbor ovog javnog preduzeća nije prihvatio.
Iako je politička scena u Sarajevu brzo reagovala, sama istraga o nesreći i dalje ne daje konkretne odgovore. Iz Tužilaštva Kantona Sarajevo više puta je naglašeno da je riječ o prioritetnom predmetu, ali razvoj događaja u proteklim sedmicama ostavio je drugačiji dojam u javnosti.
Posebnu pažnju izazvao je neuspjeh Tužilaštva da na ročištu osigura određivanje pritvora za vozača tramvaja, koji je predmet istrage zbog sumnje na ugrožavanje javne sigurnosti. Sud nije prihvatio prijedlog Tužilaštva, što je dodatno otvorilo raspravu o načinu na koji se vodi cijeli slučaj.
Kontroverze su izazvale i informacije da snimci videonadzora iz tramvaja koji je učestvovao u nesreći navodno ne postoje. Takva informacija dodatno je produbila sumnje u javnosti i pokrenula pitanja o tehničkoj opremljenosti i nadzoru vozila koja svakodnevno prevoze hiljade građana.
Također se raspravljalo o sporom pribavljanju snimaka sa nadzornih kamera iz okolnih objekata, uključujući i one koje se nalaze na zgradi Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u blizini mjesta nesreće.
U međuvremenu su se u javnosti pojavile različite pretpostavke o uzroku tragedije. Među mogućim scenarijima spominju se ljudska greška, tehnički kvar na tramvaju, problemi sa šinama ili kombinacija više faktora.
Protesti građana i studenata nastavljeni su i tokom narednih sedmica, iako u nešto manjem obimu nego u prvim danima nakon nesreće. Organizatori okupljanja poručuju da neće odustati od zahtjeva dok se ne utvrdi potpuna istina o događaju koji je potresao cijeli grad.
Mjesec dana nakon tragedije Sarajevo se tako i dalje suočava s istim pitanjem koje se postavljalo i prvog dana – šta je tačno dovelo do iskakanja tramvaja iz šina i ko će snositi odgovornost za smrt mladog studenta i teške posljedice koje će povrijeđeni nositi do kraja života.
