Larijani je bio najjavniji glas islamskog režima, direktno odgovarajući na prijetnje i komentare američkog predsjednika Donalda Trumpa i drugih...
Izraelci već dugo ciljaju sekretara iranskog Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost, Alija Laridžanija, koji je ubijen u zračnom napadu Izraelskih oružanih snaga (IDF). Izraelski ministar odbrane Israel Katz potvrdio je da je Ali Laridžani ubijen.
"Larijan i komandant Basija su eliminisani preko noći i udružili su snage sa šefom programa istrebljenja, Hamneijem, i svim istrijebljenim članovima osovine zla, u dubinama pakla", rekao je Katz.
Prema izvještajima izraelskih medija, operacija atentata na Larijanija trebala se održati u nedjelju navečer, ali je odgođena u posljednji čas.
Izraelska mreža Kanal 12 izvještava da su Izraelci u ponedjeljak poslijepodne dobili informaciju da će Larijani biti u jednom od stanova koje je koristio kao sklonište od ponedjeljka navečer do utorka. Ovo nije njegovo stalno i službeno prebivalište. Larijani je bio u kući koju su pogodile izraelske zračne snage zajedno sa svojim sinom.
Ured izraelskog premijera objavio je fotografiju Benjamina Netanyahua kako razgovara telefonom i daje zeleno svjetlo za operacije atentata, bez spominjanja vođa koji su bili meta napada.
"Premijer Benjamin Netanyahu naredio je atentat na visoke zvaničnike iranskog režima", piše u opisu fotografije.
Ali Larijani je godinama bio "desna ruka" iranskog vrhovnog vođe Alija Hamneija, koji je ubijen u izraelskom zračnom napadu 28. februara.
Neki su Larijanija vidjeli kao čovjeka koji vodi iranski režim otkako je ajatolah Ali Hamenei ubijen od strane IDF-a, zajedno sa iranskim vojnim komandantom, šefom IRGC-a, ministrom odbrane i oko 40 drugih visokih zvaničnika 28. februara.
Larijani je bio najjavniji glas islamskog režima, direktno odgovarajući na prijetnje i komentare američkog predsjednika Donalda Trumpa i drugih.
Iako je Mojtaba Hamnei tehnički imenovan za sljedećeg vrhovnog vođu, IDF i američke obavještajne službe saopštile su da je teško povrijeđen, a s obzirom na njegov potpuni nedostatak javnih nastupa, izražene su sumnje u to da li on zaista vodi zemlju.
Larijani je 1. marta najavio da će predvoditi privremeni odbor za upravljanje zemljom nakon Hamneijeve smrti. Međutim, samo zato što je Larijani izdao takvu izjavu ne znači da on sigurno donosi odluke.
Larijanova pisana poruka
Gotovo istovremeno s objavom o ubistvu od strane Izraela, Larijanijevi Telegram i X nalozi objavili su njegovu rukom pisanu poruku. Larijanijeva rukom pisana poruka, koju su prenijeli i iranski državni mediji, odaje počast iranskim mornarima koji su poginuli u nedavnom američkom napadu. Očekivalo se da će se njihove sahrane održati danas.
Ranije su izraelske oružane snage objavile da je mrtav i komandant paravojne organizacije Basij, koja djeluje pod "kišobranom" Iranske revolucionarne garde. Konkretno, izraelske oružane snage su izvijestile da su u noćnim napadima ubile komandanta paravojne organizacije Basij, Gholamrezu Soleimanija.
Prema izraelskoj vojsci, Gholamreza Soleimani je ubijen dok je bio u šatoru u kampu na otvorenom koji je postavila organizacija Basidž, nakon što su neka od njenih sjedišta uništena u napadima. Osim toga, u napadu su poginuli zamjenik komandanta Basidža i drugi visoki zvaničnici paravojne organizacije, saopštila je izraelska vojska.
Ova organizacija, koju godinama predvodi sadašnji iranski vrhovni vođa, Mojtaba Hamnei, jedna je od glavnih snaga koje učestvuju u brutalnom suzbijanju iranskih demonstranata.
Nakon ciljanog napada u srcu Teherana, izraelske zračne snage ubile su komandanta paravojne organizacije Basidž. Gholamreza Soleimani, koji je bio na čelu paravojnih snaga posljednjih šest godina, obučavan je od strane režima da po svaku cijenu suzbija neslaganje.
U nedavnim antivladinim protestima koji su zahvatili Iran, on je odigrao ključnu ulogu u brutalnoj represiji države, ubistvima, proizvoljnim pritvaranjima i nizom ponovljenih prisilnih priznanja koja su dodatno razljutila milione Iranaca koji su riskirali svoje živote za promjenu.
Pored ostalih oružanih snaga iranske vlade, veliki dio nasilja nad demonstrantima orkestrira Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC). Poznat na perzijskom kao "Sepah e Pasdaran e Enghelab e Eslami", što se prevodi kao "Legija islamske revolucionarne garde", IRGC je jedna od najmoćnijih, najraznolikijih i najmilitarizovanijih grana oružanih snaga islamskog režima.
Ovaj moćni entitet direktno odgovara Vrhovnom vođi zemlje i SAD i drugi su ga označili kao terorističku grupu. Grupa je naoružana vlastitim pomorskim, svemirskim, tajnim, kopnenim i stranim snagama (Kuds), zajedno sa vlastitom milicijom, dobrovoljcima poznatim kao Basij. Oni su sveprisutni u svim aspektima iranskog društva i ostaju dubok izvor tjeskobe i nezadovoljstva među iranskim građanima.
IRGC je osnovao 1979. godine osnivač Islamske Republike, ajatolah Ruhollah Homeini, s ciljem stvaranja vojske vjerski nastrojenih vjernika čija bi jedina misija bila zaštita "vrijednosti" i "ideologije" "islamske revolucije" od unutrašnjih i vanjskih prijetnji.
Međutim, vremenom je uspjela da se razvije u političku i komercijalnu silu, povećavajući svoj uticaj na najmoćnije grupe i industrije u zemlji, uključujući naftu i gas, i vršeći uticaj na većinu političkih poslova u zemlji.
„Naoružani su, ideološki ispranih mozgova i lako se mobiliziraju“, kaže student političkih nauka u Teheranu koji je imao brojne susrete s tom grupom, dodajući da je Basidž jedna od najmoćnijih i najsofisticiranijih tvorevina islamskog režima. Dodao je da je duboka manipulacija režima i muškarcima i ženama stvorila „jeftin“, ali vrlo „efikasan“ obrambeni mehanizam.
Članovi Basija zahtijevaju manje obuke od onih u redovnijim divizijama i lako se mobiliziraju, tako da su često prve oružane snage koje reaguju na nerede. Basij se sastoji prvenstveno od mladih muškaraca radničke klase (ili dječaka mlađih od 18 godina) koji još nisu započeli karijeru, nisu oženjeni ili nemaju djecu.
Tokom iransko-iračkog rata (1980–88), pripadnici Basidža bili su odgovorni za zloglasne napade "ljudskog talasa", u kojima su napadali iračke snage u najopasnijim situacijama, što je dovelo do mnogih žrtava, efektivno oslobađajući područje za obučenije trupe. Od 2000-ih, preuzeli su vodeću ulogu u suzbijanju protesta, posebno u protestima tokom predsjedničkih izbora 2009. i izbora 2022–23., u demonstracijama pod sloganom "Žene, život, sloboda".
Prema Timeu, opšte je poznato da, iako je ovih fanatičnih revolucionara relativno malo, oni su izuzetno moćni. Ljudi s kojima je TIME razgovarao za ovu priču procjenjuju da grupa čini oko 10% od 83 miliona iranskog stanovništva - oko 8 miliona lojalista čije postojanje određuje režim.
Neki od njih su kriminalci koji udružuju snage kako bi smanjili svoje kazne. Drugi su oportunisti koji gomilaju bogatstvo zahvaljujući svojoj posvećenosti ovom sistemu, koji im je omogućio da osiguraju neke od najvećih komercijalnih, industrijskih i naftnih poslova i imaju udio u mnogim unosnim transakcijama u javnom i privatnom sektoru.
Tokom godina, veliki dio ovog bogatstva je dodatno porastao kao rezultat bankrotirane ekonomije usljed zapadnih sankcija, uz domaću korupciju i nedostatak regulatornog sistema.
Nakon izuzetno osporavanih predsjedničkih izbora u Iranu 2009. godine, režim je brutalno i brzo ugušio mirne proteste u korist "reformističkih kandidata", u onome što je postalo poznato kao "zeleni pokret". Iako to nikada nije potvrđeno, mnogi u Iranu vjeruju da je u to vrijeme režim iskoristio svoj regionalni utjecaj kako bi slao paravojne snage iz Libana, Iraka i Sirije kako bi pojačali napade na vlastiti narod, praksa za koju se vjeruje da je IRGC i dalje koristi za suzbijanje neslaganja u zemlji.
U to vrijeme, sam general Hossein Hamedani, komandant IRGC-a koji je ubijen u Siriji 2015. godine, bio je odgovoran za korištenje takvih snaga za suzbijanje protesta 2009. godine. U svom posljednjem intervjuu potvrdio je prisustvo 45.000 pripadnika snaga Basidža u Teheranu.
