Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nedavno je obavijestio građane da Sjedinjene Američke Države nisu odobrile licencu za rad Naftne industrije Srbije (NIS), što dovodi do zatvaranja NIS-ovih benzinskih stanica i ozbiljnog izazova za domaće tržište energenata.
Ova odluka dolazi nakon višemjesečnih pregovora i prolongiranja primjene sankcija, te dodatno komplikuje situaciju u energetskom sektoru Srbije.
NIS, kompanija s većinskim ruskim vlasništvom, drži oko 20 posto benzinskih stanica u Srbiji, ali ostvaruje skoro 50 posto ukupnog prometa gorivom. Ukupno u zemlji posluje 1.520 benzinskih stanica, od čega 327 pripada NIS-u, uključujući 29 Gazpromovih pumpi. Ovakav disproporcionalan promet znači da će zatvaranje NIS-ovih pumpi direktno utjecati na opskrbu gorivom i izazvati gužve na ostalim benzinskim stanicama.
Američke sankcije stupile su na snagu 9. oktobra, kada NIS nije produžena posebna licenca Ministarstva finansija SAD-a koja je kompaniji omogućavala nesmetano poslovanje. Sankcije su dio šireg plana Washingtona da ograniči prihode ruskih energetskih kompanija, uključujući Surgutnjeft i Gazpromnjeft, u kontekstu rata u Ukrajini. Iako je od januara trajala priprema za primjenu sankcija, pregovori između Srbije, Rusije i SAD-a nisu rezultirali povoljnim ishodom za Beograd.
Situaciju dodatno komplikuje vlasnička struktura NIS-a. Ruski udio u kompaniji iznosi 56,15 posto, dok država Srbija posjeduje 29,87 posto. Tijekom novembra najavljivana je prodaja ruskog udjela, no odluka iz SAD-a učinila je taj plan neizvodivim. Vučić je otvoreno rekao da razlog nije financijske, nego političke prirode – Rusija, navodno, ne želi prodati svoj udio, a američka administracija ne odobrava licencu koja bi omogućila nastavak normalnog poslovanja.
Zatvaranje rafinerije u Pančevu zbog nedostatka sirove nafte dodatno naglašava ozbiljnost situacije. Iako NIS planira obustavu proizvodnje uz zadržavanje zaposlenih na održavanju postrojenja, kriza predstavlja direktnu prijetnju energetskom sektoru Srbije. Vučić je obećao da će država osigurati derivate za druge kompanije, ali izazovi za NIS ostaju neizbježni.
Na sve to se nadovezuju potencijalne komplikacije u finansijskom sektoru. Narodna banka Srbije (NBS) mogla bi se naći pod sekundarnim sankcijama zbog saradnje sa sankcioniranom kompanijom, što dodatno stavlja pod znak pitanja platni promet i likvidnost NIS-a.
Ova situacija ilustrira kompleksnu mrežu geopolitičkih i ekonomskih interesa – sukob američkih sankcija, ruskog vlasništva i srpskih političkih ambicija – koji direktno ugrožavaju stabilnost energetske infrastrukture zemlje. Srbija, iako veliki akter u regionalnom energetskom tržištu, suočava se s realnom krizom, gdje politički interesi i međunarodni pritisci oblikuju sudbinu ključnog energetskog sektora.
