Vladavina SNSD-a i srpskih stranaka u Srebrenici ogoljava suštinski položaj bošnjačkog naroda – svedeni su na puki broj, na dekor u nacionalnoj kvoti, tek toliko da se popuni forma vlasti. Bez ikakvog uvažavanja, bez poštovanja, bez razumijevanja za osjećaje onih nad kojima je počinjen genocid, Bošnjaci koji učestvuju u vlasti djeluju kao ikebane – lijepo stoje, ništa ne odlučuju, a sve manje imaju i svijesti o nacionalnom dostojanstvu i samopoštovanju.
Njihovo prisustvo u institucijama, nekoliko funkcija i par pozicija koje se plaćaju iz budžeta, važni su tek kako bi međunarodna zajednica imala privid da Bošnjaci participiraju u vođenju ove općine. Dok se vjerovalo da Srebrenica ide ka mirnijem i pravednijem putu, pokazalo se da je sve to bila vješto upakovana kampanja za umirivanje javnosti.
Dolaskom novog načelnika Miloša Vučića, ništa se suštinski nije promijenilo. Na terenu Bošnjaci ostaju majorizirani, diskriminirani i građani drugog reda. Primjer to jasno pokazuje – prije mjesec dana u Kulturnom centru zabranjeno je predavanje bivšeg pripadnika ARBiH Haruna Hodžića. Lokalni mediji, odbornici i pojedini predstavnici boračkih organizacija taj događaj su okarakterisali kao “izazivanje tenzija i narušavanje mira”, a načelnik Vučić je zatražio od vršioca dužnosti direktorice Kulturnog centra, bošnjačke odbornice Dželaludine Nukić, da otkaže program – i ona je poslušno to uradila.
“U Srebrenici su nam prije svega potrebni mir i bezbjednost svih građana i mora se voditi računa o organizovanju određenih sadržaja, da se ne izaziva nezadovoljstvo stanovnika iz bilo kojeg naroda”, rekao je tada Vučić. Prevedeno: Bošnjaci ne smiju govoriti o svojoj prošlosti, ali je sasvim dopušteno da se u općinskim objektima veličaju ljudi čija je politička prošlost krvava.
Dok je predavanje Hodžića preseljeno u jedan hotel, izvan sistema i institucija, najavljena je promocija dokumentarnog filma “Prvi od nas – Goran Zekić” autora Ljubiše Milutinovića, i to opet u općinskom objektu kojim upravlja ista bošnjačka odbornica. Zekić – prijeratni predsjednik SDS-a Srebrenica i visoki funkcioner stranke čija je politika utrla put genocidu – danas dobija promociju bez ijedne prepreke.
Ono što najviše boli jeste šutnja. Šutnja bošnjačkih predstavnika u vlasti. Šutnja odbornika. Šutnja boračkih organizacija. Šutnja srebreničkih udruženja. Šutnja predstavnika Islamske zajednice. Dok se jednom narodu zabranjuje pravo na glas, drugome se širom otvaraju vrata.
Dvostruki aršini postali su pravilo: jednima se zabranjuje, drugima dozvoljava. Jednima otkazuje, drugima zakazuje. Oni koji bi trebali predstavljati Bošnjake, ni na jedno pitanje nemaju odgovor. A načelnik, koji bi trebao biti načelnik svih građana, jasno pokazuje da to nije.
Kontinuirana šutnja i gaženje nacionalnog ponosa doveli su do toga da Bošnjaci u Srebrenici danas žive u političkom i institucionalnom mraku – obespravljeni, poniženi i svedeni na ukras u tuđoj vlasti.
