Sve glasnije se govori o inicijativi dijela srednjoškolaca u Republici Srpskoj koji traže skraćenje trajanja školskog časa sa 45 na 35 minuta, uz obrazloženje da im trenutni sistem otežava koncentraciju i negativno utiče na mentalno zdravlje.
Iako su časovi u trajanju od 45 minuta decenijama standard u obrazovanju i do sada nisu ozbiljno dovođeni u pitanje, ova inicijativa je izazvala burne reakcije u javnosti, ali i među prosvjetnim radnicima. Nadležnim institucijama prijedlog još nije zvanično upućen, pa za sada nema ni službenih komentara.
Profesori upozoravaju da je problem mnogo složeniji od same minutáže. Ističu da se u postojećih 45 minuta već teško stiže realizovati nastavni plan i program, te da bi skraćenje časa dodatno ugrozilo kvalitet nastave.
„Razumijem perspektivu učenika, ali s ovim nastavnim planom nama ni 60 minuta često nije dovoljno. Već sada se borimo s vremenom da ispunimo sve obaveze“, kaže profesorica banjalučke Gimnazije Branka Ljubojević.
Iz Saveza srednjoškolaca Republike Srpske poručuju da problem nije u gradivu, već u koncentraciji učenika. Kako tvrde, dodatnih deset minuta u odnosu na predloženi model predstavlja opterećenje za pažnju i psihičko zdravlje mladih.
„Ovo nije pitanje lijenosti ili bježanja od znanja, već pitanje mentalnog zdravlja i fokusa učenika na času“, izjavio je predsjednik Saveza srednjoškolaca RS Stefan Raković.
S druge strane, dio prosvjetnih radnika smatra da se problem ne rješava skraćivanjem časa, već ozbiljnijom reformom obrazovanja, prilagođavanjem sadržaja i metoda rada, te jačanjem interesa i radnih navika kod učenika.
„Ako danas skratimo čas na 35 minuta, hoćemo li za nekoliko godina pričati o časovima od 15 minuta?“, pita se profesorica Ljubojević.
I dok se inicijativa u javnosti predstavljala kao stav velikog broja učenika, na panel-diskusiji posvećenoj ovoj temi pojavilo se znatno manje učesnika nego što je najavljeno. Prema nezvaničnim informacijama, od oko 200 očekivanih srednjoškolaca, raspravi je prisustvovalo njih svega petnaest.
Sagovornici se ipak slažu u jednom, rasprava o obrazovanju jeste potrebna, ali ne smije se svesti samo na broj minuta trajanja časa. Ključno pitanje ostaje šta je stvarni cilj promjena: rasterećenje učenika, kvalitet znanja ili ozbiljna reforma sistema.
