Dok se u javnosti spekulira o različitim imenima budućeg visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini i o tome kome bi pojedini kandidati mogli biti prihvatljivi, ključno pitanje ostaje – kakav će mandat i politiku provoditi njegov nasljednik.
Christian Schmidt će funkciju visokog predstavnika napustiti početkom juna, a njegov nasljednik mogao bi biti poznat nakon sjednice Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira. Sjedinjene Američke Države insistiraju da novi visoki predstavnik mora imati podršku svih strana u Bosni i Hercegovini, kao i međunarodni konsenzus.
Otvoreno ostaje i pitanje da li će Ured visokog predstavnika (OHR) ući u novu fazu djelovanja, te da li će primat u njegovom radu imati Sjedinjene Američke Države ili Evropska unija, kao i do sada – uz ograničenu kontrolu nad ključnim odlukama u zemlji čiji ustavni poredak nadzire i tumači.
S novim visokim predstavnikom i OHR ulazi u novu fazu. Bez intervencionizma, a s domaćim rješenjima.
„Da bude prihvatljiv Moskvi, što podrazumijeva proruske stavove, da bude prihvatljiv Banjoj Luci i da bude prihvatljiv američkoj administraciji koja je sada bliža Moskvi nego Evropi. Tako bismo imali jednu, pod navodnicima, istočnjačku, ne baš konstruktivnu politiku i pristup“, kazao je dekan Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Sead Turčalo.
Politički kompromisi i međunarodni odnosi
Pravac djelovanja ovisit će od imena koje dolazi, da li iz kvote američke administracije ili one evropske, koja je posljednjih godina bez fokusa i jasne vanjskopolitičke agende prema Bosni i Hercegovini, koja nije riješila pitanja poput državne i vojne imovine, te ustavnih i pravosudnih reformi.
„Mislim da je Evropska unija u jednoj posebno teškoj situaciji s obzirom na politiku aktuelne američke administracije, koja nije blagonaklona prema EU. U tom kontekstu, kandidat za novog visokog predstavnika moraće biti kompromis između Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država“, smatra bivši predsjednik Skupštine Republike Bosne i Hercegovine Miro Lazović.
Različita viđenja uloge OHR-a
„Nadam se da neće biti spavač, ali se nadam da će ići ka gašenju te institucije, jer nijedno dugoročno postojanje nije prihvatljivo. To bi značilo da je ova zemlja svoje evropske aspiracije svela na neku šarenu lažu. Može se očekivati da će to biti proces gašenja institucije u narednom, vrlo jednocifrenom broju godina“, kaže analitičar u Institutu za društveno politička istraživanja Mostar Milan Sitarski.
S druge strane, dio stručne javnosti smatra da je uloga OHR-a i dalje važna u očuvanju stabilnosti.
„Javnost u Bosni i Hercegovini je senzibilizirana na ideju da bez tog ureda i njegovih ovlasti Bosni i Hercegovini prijeti kolaps. Moje mišljenje je drugačije i zasnovano je na iskustvima iz perioda od 2011. do 2021. godine, kada nisu korištene bonske ovlasti, kao i u periodu od 2021. do 2025. godine, kada su one ponovo intenzivno korištene. U periodima snažnih udara na državne institucije, Ured visokog predstavnika nije imao značajnu ulogu“, navodi analitičar u Inicijativi za evropsku stabilnost Adi Ćerimagić.
Novi pristup međunarodne zajednice
Političke smjernice za rad visokog predstavnika, onih čiji je to zadatak u okvir PIC-a ostaju iste - očuvanje Dejtonskog sporazuma, ali i deblokada integracijskog procesa države. Stabilnost i ekonomija ispred politikanstva je pristup koji zagovara američka administracija. Juni i odlazak Schmidta znače i novo poglavlje OHR-a, u kojem odgovornost nije na jednom čovjeku, već onima koji čine državnu vlast.
„Ono što nedostaje mnogo više jeste medijacija Evropske unije, dok vidimo robustan pristup Amerikanaca. Oni će, mislim, svojim načinom djelovanja obezbijediti da se južna interkonekcija nađe u nekom rješenju, ali odgovornost mora ostati na domaćim političarima – oni moraju sjesti i napraviti politički dijalog“, kazao je direktor Centra za sigurnosne studije.
„Nećemo ništa postići ukoliko se smanji uloga visokog predstavnika, a ostane isti politički prostor. Bojim se da bi smanjenjem njegove uloge zamah dobili rušitelji Bosne i Hercegovine i blokade, koji bi imali širok prostor za svoju rušilačku politiku“.
Poznavalac prilika ili dokazani geopolitički igrač - s vašingtonske ili briselske adrese - ima težak zadatak: nedjelovati, a podstaći domaće aktere da odblokiraju sistem. A to je redefinisan OHR s istim akterima, koji krize proizvode, a ne rješavaju.
