Šta je 15-minutni grad - Zašto je ovaj koncept danas važan

Koncept 15-minutnog grada: Ideja budućnosti koja je postojala i u Jugoslaviji

Za mnoge građane pri kupovini stana ili kuće jedan od ključnih kriterija jeste udaljenost od svega što je potrebno za svakodnevni život – škole, doma zdravlja, prodavnica, javnog prevoza, parkova i kulturnih sadržaja. Upravo na toj ideji zasniva se koncept takozvanog 15-minutnog grada, urbanističkog modela koji posljednjih godina sve više oblikuje evropske metropole.

Iako se danas predstavlja kao savremeni odgovor na izazove urbanog života, brojni principi ovog koncepta bili su prisutni još u urbanističkom planiranju gradova u bivšoj Jugoslaviji.

Šta je 15-minutni grad

Koncept 15-minutnog grada podrazumijeva da stanovnici većinu svojih osnovnih potreba mogu zadovoljiti unutar 15 minuta hoda ili vožnje biciklom od mjesta stanovanja. To uključuje pristup obrazovanju, zdravstvu, trgovinama, rekreaciji, kulturi i javnim uslugama.

Idejni tvorac ovog modela je Carlos Moreno, profesor na Pantheon-Sorbonne University. Iako po struci nije urbanista, već stručnjak za umjetnu inteligenciju i robotiku, Moreno je kroz istraživanje pametnih gradova zaključio da tehnologija sama po sebi nije dovoljna za kvalitetniji život u urbanim sredinama.

Njegova ideja zasniva se na tome da grad mora biti prilagođen čovjeku, a ne automobilu. Cilj nije ograničavanje kretanja stanovništva, kako tvrde pojedine teorije zavjere, nego stvaranje funkcionalnih naselja u kojima ljudi neće morati svakodnevno provoditi sate u saobraćajnim gužvama.

Jugoslavenski model urbanizma

Gradovi u socijalističkoj Jugoslaviji razvijali su se po principu planske gradnje naselja koja su bila relativno samodostatna. U okviru velikih stambenih blokova gradile su se škole, vrtići, ambulante, prodavnice, sportski tereni i zelene površine.

Takav pristup bio je posebno vidljiv u novim dijelovima Sarajevo, Novi Beograd, Zagreb i Split, gdje su naselja projektovana tako da stanovnici većinu svakodnevnih potreba mogu obaviti pješke.

Iako tada nije postojao naziv „15-minutni grad“, osnovna ideja bila je veoma slična današnjem konceptu – stvaranje naselja pogodnih za život, sa što manjom zavisnošću od automobila.

Zašto je ovaj koncept danas važan

Savremeni gradovi suočavaju se s brojnim problemima – saobraćajnim gužvama, zagađenjem zraka, bukom i nedostatkom javnog prostora. Koncept 15-minutnog grada pokušava ponuditi odgovor na te izazove.

Manje korištenja automobila znači manje emisije štetnih gasova, manje buke i više prostora za pješake, bicikliste, parkove i sadržaje zajednice. Istovremeno, građani štede vrijeme i novac koji bi inače trošili na svakodnevna putovanja.

Poseban značaj ovaj model dobija u vremenu klimatskih promjena i stalnog rasta velikih urbanih sredina, gdje infrastruktura često ne može pratiti broj stanovnika.

Pariz kao primjer transformacije

Prvi veliki grad koji je ozbiljno počeo primjenjivati ovaj koncept bio je Pariz. Tokom mandata bivše gradonačelnice Anne Hidalgo pokrenute su brojne promjene u korist pješaka i biciklista.

Veliki broj saobraćajnica pretvoren je u biciklističke i pješačke zone, uklanjani su parking prostori, povećavane zelene površine i unapređivan javni prevoz. Rezultat je značajno smanjenje zagađenja zraka i povećanje broja građana koji koriste bicikl kao osnovno prevozno sredstvo.

Slične modele danas razvijaju i Beč, Kopenhagen, Amsterdam, Milano i Brisel.

Sarajevo i planovi razvoja

I Sarajevo planira razvoj po principima 15-minutnog grada. Nacrtom urbanističkog plana za Kanton Sarajevo predviđeno je unapređenje lokalnih sadržaja, javnog prevoza i prostora za pješake i bicikliste.

Urbanisti smatraju da bi ovakav pristup mogao poboljšati kvalitet života građana, posebno u dijelovima grada opterećenim velikim brojem automobila i nedostatkom javnih površina.

Koncept 15-minutnog grada zato se danas ne posmatra samo kao urbanistički trend, nego i kao pokušaj vraćanja gradova čovjeku – ideji koja je, barem djelimično, već postojala u nekadašnjoj Jugoslaviji.