Odlazak jednog visokog predstavnika i imenovanje njegovog privremenog nasljednika u Bosni i Hercegovini nikada nije samo administrativna promjena. U političkom sistemu koji već gotovo tri decenije funkcioniše uz snažno prisustvo međunarodne zajednice, svaka promjena na čelu Ureda visokog predstavnika nosi mnogo širu simboliku od same kadrovske odluke.
Zbog toga odluka Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (PIC) da od 1. jula dužnost vršioca dužnosti visokog predstavnika povjeri američkom diplomati Louisu J. Crishocku predstavlja događaj koji će se posmatrati daleko izvan okvira svakodnevne diplomatije. Prvi put od uspostavljanja OHR-a nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma ovu funkciju, makar privremeno, preuzima predstavnik Sjedinjenih Američkih Država.
To nije samo biografski podatak. To je politička poruka.
Od 1995. godine međunarodna zajednica vodila je računa da mjesto visokog predstavnika bude rezervisano za evropske diplomate. Time se željela naglasiti evropska odgovornost za stabilnost Bosne i Hercegovine i budućnost regiona. Iako su Sjedinjene Američke Države bile ključni arhitekta Dejtonskog sporazuma, svakodnevno upravljanje civilnom implementacijom mira bilo je prepušteno evropskim partnerima.
Crishock imenovan za v.d. visokog predstavnika: PIC i dalje bez dogovora o Schmidtovom nasljedniku
Zato činjenica da je upravo američki diplomata izabran da osigura kontinuitet rada OHR-a dolazi u trenutku kada međunarodna zajednica prolazi kroz vlastitu fazu preispitivanja načina djelovanja u Bosni i Hercegovini.
Odluka nije donesena zato što postoji nova strategija, već upravo zato što dogovor o trajnom nasljedniku nije postignut. Članice PIC-a nisu uspjele usaglasiti ime osobe koja bi naslijedila Christiana Schmidta, pa je privremeno rješenje postalo jedini način da institucija nastavi funkcionisati bez pravnog vakuuma.
U formalnom smislu Crishock neće imati drugačiji mandat od svojih prethodnika u periodu dok obavlja funkciju vršioca dužnosti. Njegov osnovni zadatak bit će očuvanje kontinuiteta rada OHR-a, zaštita pravne sigurnosti ranije donesenih odluka i nadzor nad provođenjem civilnih aspekata Dejtonskog sporazuma.
Međutim, u političkom smislu njegov dolazak otvara mnogo šira pitanja.
Posljednjih nekoliko godina međunarodna zajednica suočava se sa sve većim izazovima u Bosni i Hercegovini. Institucionalne blokade, osporavanje odluka visokog predstavnika, političke krize i sve češći sukobi između domaćih aktera pokazali su da mehanizmi uspostavljeni nakon rata više ne funkcionišu jednako efikasno kao ranije.
Istovremeno, geopolitička slika Evrope značajno se promijenila. Rat u Ukrajini, promijenjeni sigurnosni prioriteti Zapada i rastuće rivalstvo velikih sila vratili su Zapadni Balkan među važnije vanjskopolitičke teme. Upravo zbog toga svaka odluka međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini danas nosi dodatnu političku težinu.
Louis Crishock nije nepoznato ime domaćoj javnosti. Kao prvi zamjenik visokog predstavnika i međunarodni supervizor za Brčko Distrikt već je imao važnu ulogu u radu OHR-a. Njegovo diplomatsko iskustvo, koje uključuje niz međunarodnih misija i poznavanje jezika koji se govore u Bosni i Hercegovini, predstavlja prednost u zemlji gdje politička komunikacija često zahtijeva duboko razumijevanje lokalnih prilika.
Ipak, njegov najveći izazov neće biti administrativne prirode.
Bosna i Hercegovina danas ulazi u period u kojem će se ponovo otvoriti pitanje uloge međunarodne zajednice. Dio domaćih političkih aktera smatra da je vrijeme za postepeno zatvaranje OHR-a i prijenos pune odgovornosti na domaće institucije. Drugi upozoravaju da bi prerano povlačenje međunarodnog nadzora moglo dodatno produbiti političke podjele i institucionalnu nestabilnost.
U takvom ambijentu svaki potez vršioca dužnosti visokog predstavnika bit će pažljivo analiziran. Posebno će se pratiti da li će OHR nastaviti dosadašnju praksu aktivnog korištenja svojih ovlasti ili će međunarodna zajednica pokušati otvoriti prostor za drugačiji model političkog djelovanja.
Istovremeno, činjenica da PIC nije uspio postići dogovor o trajnom nasljedniku Christiana Schmidta pokazuje da ni unutar međunarodne zajednice ne postoji potpuno jedinstven pogled na budućnost ove institucije. Različiti interesi država članica, ali i promijenjene međunarodne okolnosti, dodatno komplikuju proces donošenja odluka.
Zbog toga će naredne sedmice biti važne ne samo zbog izbora novog visokog predstavnika već i zbog poruke koju će međunarodna zajednica poslati Bosni i Hercegovini. Hoće li insistirati na kontinuitetu dosadašnje politike ili će pokušati prilagoditi svoj pristup novim političkim okolnostima, ostaje da se vidi.
Za domaće političke aktere promjena na čelu OHR-a vjerovatno neće značiti promjenu njihovih političkih pozicija. Stavovi o ulozi visokog predstavnika ostaju duboko podijeljeni, baš kao i pogledi na budući ustavni razvoj zemlje. Međutim, način na koji novi vršilac dužnosti bude upravljao institucijom mogao bi uticati na političku atmosferu u periodu koji slijedi.
Na kraju, možda je najvažnija činjenica da ova odluka potvrđuje kako Bosna i Hercegovina, gotovo tri decenije nakon završetka rata, i dalje ostaje zemlja u kojoj međunarodna zajednica ima presudnu ulogu u očuvanju institucionalne stabilnosti. Privremeno imenovanje Louisa Crishocka nije samo tehničko rješenje nastalo zbog izostanka dogovora. Ono je podsjetnik da proces potpune političke normalizacije još nije završen i da će pitanje uloge OHR-a ostati jedno od ključnih političkih pitanja sve dok Bosna i Hercegovina ne izgradi institucije sposobne da samostalno rješavaju najdublje političke krize.
