Izbor novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini prerastao je u jednu od najozbiljnijih međunarodnih političkih kriza vezanih za BiH u posljednjih nekoliko godina. Umjesto rutinskog procesa dogovora unutar međunarodne zajednice, pitanje nasljednika aktuelnog visokog predstavnika Christiana Schmidta pretvorilo se u otvoreni sukob između Sjedinjenih Američkih Država i pojedinih vodećih evropskih sila.
Nakon što Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira (PIC) nije uspio postići konsenzus između američkog kandidata, italijanskog diplomate Antonija Zanardija Landija, i francuskog kandidata Renea Trocazza, postalo je jasno da se iza formalnog izbora novog šefa OHR-a krije mnogo dublji geopolitički spor.
Iako je iz PIC-a saopćeno da se pregovori nastavljaju i da postoji nada da će novi visoki predstavnik biti imenovan do kraja juna, događaji koji su uslijedili odmah nakon sjednice ukazuju da je međunarodna zajednica daleko od kompromisa.
Washington prvi put otvoreno zaprijetio
Najveću pažnju izazvalo je saopćenje američke administracije objavljeno nekoliko sati nakon sastanka PIC-a u kojem je Washington najavio mogućnost preispitivanja svoje uloge u međunarodnom prisustvu u Bosni i Hercegovini.
Takva formulacija u diplomatskom jeziku predstavlja mnogo više od običnog upozorenja.
Sjedinjene Američke Države praktično su poručile evropskim partnerima da nisu spremne na dugotrajne pregovore i da očekuju brzo rješenje koje bi podrazumijevalo izbor njihovog kandidata. Istovremeno su odgovornost za neuspjeh pregovora prebacile na evropske članice PIC-a, navodeći da Evropa nije uspjela postići konsenzus oko vlastitog kandidata.
Međutim, evropski diplomati podsjećaju da ni Washington nije bio spreman podržati francuskog kandidata Trocazza, što pokazuje da je blokada procesa rezultat međusobnog sukoba, a ne isključivo evropskih neslaganja.
Tri presedana koja pokazuju koliko je Landi važan SAD-u
Da je izbor Antonija Zanardija Landija postao prioritet američke politike prema BiH pokazuje nekoliko neuobičajenih poteza koji su prethodili sjednici PIC-a.
Prvi presedan dogodio se kada je američki državni sekretar Marco Rubio javno podržao Landijevu kandidaturu. Uobičajena praksa kod izbora visokog predstavnika jeste da se podrška kandidatima gradi kroz zatvorene diplomatske konsultacije, a ne kroz javne političke poruke.
Drugi signal uslijedio je dolaskom Landija u Sarajevo upravo na dan sastanka PIC-a. Njegovo prisustvo u glavnom gradu BiH, iako prethodno nije postojao dogovor o njegovom imenovanju, mnogi diplomati tumače kao demonstraciju američkog uvjerenja da upravo on treba biti novi visoki predstavnik.
Treći i najznačajniji presedan predstavlja američko upozorenje o mogućem preispitivanju uloge SAD-a u međunarodnim strukturama u BiH. Takva poruka do sada nije bila korištena kao instrument pritiska tokom izbora visokih predstavnika.
Zašto je Washington spreman ići tako daleko?
Ključno pitanje koje se nameće jeste zašto je administraciji predsjednika Donalda Trumpa toliko važno da upravo Landi preuzme funkciju visokog predstavnika.
Dodatnu misteriju stvara činjenica da se radi o 76-godišnjem diplomati koji je već godinama u penziji i koji danas nema izvršnu političku funkciju u Italiji.
Dio diplomatskih izvora smatra da pitanje nije vezano isključivo za ličnost kandidata, već za širu strategiju Washingtona prema Evropi. Administracija u Washingtonu posljednjih mjeseci sve češće insistira da evropski saveznici preuzmu veću odgovornost za vlastitu sigurnost i regionalnu stabilnost.
U tom kontekstu izbor visokog predstavnika mogao je postati simboličan test političkog utjecaja između SAD-a i Evropske unije.
Drugim riječima, spor više nije samo pitanje toga ko će sjediti u kancelariji OHR-a u Sarajevu, već i pitanje ko će imati dominantan utjecaj na buduće upravljanje krizama na Zapadnom Balkanu.
Šta bi značilo američko povlačenje iz OHR-a?
Iako pojedini analitičari smatraju da je američka prijetnja prvenstveno pregovarački instrument, njene potencijalne posljedice bile bi izuzetno ozbiljne.
Formalno-pravno gledano, OHR ne bi prestao postojati odlaskom SAD-a. Njegov mandat proizlazi iz Aneksa 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, kao i iz međunarodnih odluka koje su uslijedile nakon potpisivanja mira.
Međutim, politička realnost bila bi mnogo složenija.
Od samog nastanka OHR-a upravo su Sjedinjene Američke Države predstavljale ključnu silu koja je osiguravala provođenje odluka visokih predstavnika. Bez američke političke podrške bonske ovlasti izgubile bi veliki dio svoje praktične snage.
Visoki predstavnik mogao bi formalno donositi odluke, ali bi njihovo provođenje bez podrške Washingtona bilo znatno teže.
Bonske ovlasti postale bi „mrtvo slovo na papiru“
Historija djelovanja OHR-a pokazuje da su najvažnije intervencije međunarodne zajednice u BiH gotovo uvijek bile praćene snažnom podrškom američke administracije.
Evropska unija, iako politički i finansijski mnogo prisutnija u BiH, nikada nije pokazala isti stepen jedinstva kada su u pitanju odlučne intervencije.
Bez SAD-a, PIC bi vrlo brzo mogao postati mjesto stalnih neslaganja između Francuske, Njemačke, Italije, Velike Britanije i drugih država koje često imaju različite poglede na Balkan.
U takvim okolnostima bonske ovlasti vjerovatno bi ostale formalno na snazi, ali bi izgubile političku težinu koja ih je činila efikasnim instrumentom međunarodnog djelovanja.
Poseban problem predstavlja Brčko distrikt
Jedna od najosjetljivijih posljedica eventualnog američkog povlačenja odnosi se na Brčko distrikt.
Funkciju prvog zamjenika visokog predstavnika, koji je istovremeno i međunarodni supervizor za Brčko, tradicionalno obavljaju američki diplomati.
Brčko predstavlja strateški najvažniju teritorijalnu tačku u Bosni i Hercegovini jer povezuje istočni i zapadni dio Republike Srpske, ali istovremeno ima poseban međunarodni status uspostavljen arbitražnom odlukom.
Odlazak SAD-a otvorio bi brojna pitanja o budućnosti međunarodnog nadzora nad Distriktom, a pojedini sigurnosni stručnjaci upozoravaju da bi takav razvoj događaja mogao stvoriti nove političke tenzije.
Evropska unija pred teškom odlukom
Evropski lideri sada se nalaze pred veoma neugodnim izborom.
Ukoliko pristanu na američkog kandidata, riskiraju optužbe da su popustili pod pritiskom Washingtona.
Ukoliko ostanu pri svom kandidatu, suočavaju se s mogućnošću daljnjeg produbljivanja transatlantskog sukoba i slabljenja međunarodnog prisustva u BiH.
Posebnu ulogu u narednim danima mogli bi imati francuski predsjednik Emmanuel Macron, njemački kancelar Friedrich Merz i predsjednica Ursula von der Leyen, od kojih se očekuje da pokušaju pronaći kompromisno rješenje.
BiH ponovo postala poligon za sukob saveznika
Bez obzira na konačan ishod pregovora, aktuelna kriza već je pokazala da se pitanje novog visokog predstavnika pretvorilo u mnogo više od običnog kadrovskog izbora.
Po prvi put nakon dugo vremena Bosna i Hercegovina postala je prostor na kojem se otvoreno sudaraju različiti interesi zapadnih saveznika.
U zemlji koja se i dalje suočava s dubokim političkim podjelama i brojnim institucionalnim izazovima, dodatna nestabilnost unutar međunarodne zajednice mogla bi imati dugoročne posljedice.
Zbog toga naredne sedmice neće odlučivati samo o tome ko će naslijediti Christiana Schmidta, već i o tome kakva će biti buduća uloga međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini i hoće li OHR ostati ključni instrument očuvanja Dejtonskog sporazuma ili će postepeno izgubiti političku snagu koja ga je održavala gotovo tri decenije.
