Sjedinjene Američke Države izgleda spremne su napasti Iran u roku od nekoliko dana. Iako su potencijalne mete uglavnom predvidljive, ishod je neizvjestan.
Stoga se postavlja pitanje kakvi su mogući ishodi ako se u posljednjem trenutku ne postigne dogovor s Teheranom i predsjednik Donald Trump odluči narediti napad .
1. Ciljani štrajkovi i prelazak na demokratiju Američke zračne i pomorske snage izvode ograničene, precizne napade na vojne baze Iranskog revolucionarnog gardijskog korpusa (IRGC) i paravojne jedinice Basij, kao i na mjesta za lansiranje i skladištenje balističkih raketa i objekte u iranskom nuklearnom programu.
Već oslabljeni režim se urušava i na kraju prelazi u istinsku demokratiju, omogućavajući Iranu da se ponovo pridruži ostatku svijeta. Ovo je vrlo optimističan scenario. Zapadne vojne intervencije u Iraku i Libiji nisu dovele do glatkog prelaska u demokratiju.
Iako su brutalne diktature u oba slučaja završile, uslijedile su godine haosa i krvoprolića. Sirija, koja je 2024. godine predvodila vlastitu revoluciju i svrgnula predsjednika Bashara Al-Assada bez zapadne vojne podrške, do sada je prošla bolje.
2.Režim opstaje, ali mijenja politiku
Ovaj scenario bi se mogao nazvati "venezuelanskim modelom", u kojem brza i snažna američka akcija ostavlja režim netaknutim, ali ga prisiljava da ublaži svoju politiku.
U slučaju Irana, to bi značilo da Islamska Republika opstaje, što ne bi zadovoljilo mnoge Irance, ali je prisiljena smanjiti podršku nasilnim paravojnim formacijama širom Bliskog istoka, obustaviti ili ograničiti svoje nuklearne i balističke raketne programe i ublažiti obračun s demonstrantima.
Ipak, ovo je ujedno i jedan od manje vjerovatnih ishoda. Rukovodstvo Islamske Republike prkosi promjenama već 47 godina i čini se da čak ni sada nije sposobno da preokrene stvari.
3.Pad režima i uspostavljanje vojne vlasti
Mnogi vjeruju da je ovo najvjerovatniji ishod. Iako je režim očigledno nepopularan i svaki novi val protesta ga dodatno slabi, i dalje postoji ogromna i sveprisutna sigurnosna "duboka država" koja ima lični interes u očuvanju statusa quo.
Glavni razlozi zašto protesti do sada nisu uspjeli srušiti režim su nedostatak značajnih prelaza na stranu demonstranata i spremnost vlasti da koriste neograničenu silu i brutalnost kako bi održale svoju vlast.
U haosu koji bi uslijedio nakon američkih napada, zamislivo je da bi Iranom na kraju mogla vladati čvrsta vojna vlada sastavljena uglavnom od članova IRGC-a.
4.Iranski protivnapad na američke snage i susjede
Iran se zakleo da će uzvratiti na svaki američki napad, rekavši da "ima prst na okidaču". Iran očito ne može parirati snazi američke mornarice i zračnih snaga, ali bi mogao uzvratiti svojim arsenalom balističkih raketa i dronova, od kojih su mnogi skriveni u pećinama, pod zemljom ili na udaljenim planinskim padinama. Američke baze i instalacije nalaze se duž arapske strane Zaljeva, posebno u Bahreinu i Kataru.
Međutim, ako Iran odluči da to učini, mogao bi napasti i ključnu infrastrukturu bilo koje zemlje koju smatra saučesnicom u američkom napadu, poput Jordana.
Razorni napad raketama i dronovima na petrohemijska postrojenja kompanije Saudi Aramco 2019. godine, koji se pripisuje proiranskim paravojnim formacijama u Iraku, pokazao je Saudijcima koliko su ranjivi na iranske rakete. Iranski susjedi u Perzijskom zaljevu, koji su svi saveznici SAD-a, razumljivo su izuzetno nervozni zbog mogućnosti da bi se bilo kakva američka vojna akcija na kraju proširila i na njih.
5.Rudarstvo Hormuškog moreuza
Ovo je dugogodišnja prijetnja globalnom pomorskom saobraćaju i zalihama nafte, koja datira još od iransko-iračkog rata 1980-1988, kada je Iran zaista minirao plovne puteve, a britanski mornarički minolovci su pomagali u njihovom čišćenju.
Uski Hormuški moreuz između Irana i Omana je ključna tačka. Kroz njega godišnje prolazi oko 20% svjetskog izvoza tečnog prirodnog gasa (LNG) i između 20 i 25% nafte i naftnih derivata. Iran praktikuje brzo postavljanje morskih mina. Ako bi to učinio, to bi neminovno uticalo na svjetsku trgovinu i cijene nafte.
6.Potapanje američkog ratnog broda Jedan kapetan američke mornarice na ratnom brodu u Zaljevu rekao je za BBC da je jedna od iranskih prijetnji zbog kojih je najviše zabrinut bio "napad roja". To je situacija u kojoj Iran lansira toliko dronova s eksplozivom i brzih torpednih čamaca na jednu ili više meta da ih čak ni impresivna odbrana američke mornarice ne može sve eliminirati na vrijeme.
Mornarica IRGC-a je odavno zamijenila konvencionalnu iransku mornaricu u Zaljevu. Iranske mornarične posade su veliki dio svoje obuke usmjerile na nekonvencionalno ili "asimetrično" ratovanje, tražeći načine da savladaju ili zaobiđu tehničke prednosti svog glavnog protivnika, Pete flote američke mornarice.
Potapanje američkog ratnog broda, uz moguće zarobljavanje preživjelih članova posade, predstavljalo bi ogromno poniženje za SAD. Iako se ovaj scenario smatra malo vjerovatnim, razarač USS Cole, vrijedan milijardu dolara, onesposobljen je u luci Aden 2000. godine samoubilačkim napadom Al-Kaide, pri čemu je poginulo 17 američkih mornara. Prije toga, 1987. godine, irački pilot je greškom ispalio dvije rakete Exocet na USS Stark, ubivši 37 mornara.
7.Pad režima i potpuni haos
Ovo je vrlo realna opasnost i jedna od glavnih briga susjednih zemalja poput Katara i Saudijske Arabije. Pored mogućnosti građanskog rata, kakav su iskusili Sirija, Jemen i Libija, postoji i rizik da će se u općem haosu etničke tenzije preliti u oružani sukob, dok Kurdi, Baluči i druge manjine nastoje zaštititi svoj narod usred vakuuma moći.
Veliki dio Bliskog istoka bi sigurno bio sretan kada bi vidio kraj Islamske Republike, a niko više od Izraela, koji je već nanio teške udarce iranskim saveznicima širom regije i strahuje od egzistencijalne prijetnje koju predstavlja navodni iranski nuklearni program. Ali niko ne želi da najveća bliskoistočna nacija po broju stanovnika - oko 93 miliona - upadne u haos, što bi izazvalo masovnu humanitarnu i izbjegličku krizu.
Najveća opasnost sada leži u činjenici da predsjednik Trump, nakon što je okupio moćne snage u blizini iranskih granica, odlučuje da mora djelovati kako ne bi "izgubio obraz" i tako započeo rat bez jasnog cilja i s nepredvidivim, potencijalno štetnim posljedicama.
