Dok Zagreb osporava svaku pomisao o uplitanju, a Schmidt se pretvara da je neutralan posrednik, bošnjački narod postaje kolateralna žrtva koordinirane operacije usmjerene na institucionalnu dominaciju HDZ-a i trajnu etničku podjelu Bosne i Hercegovine.
U trenutku kada se Bosna i Hercegovina suočava sa ključnim izazovima tranzicijske pravde, ekonomskog opstanka i institucionalne stabilnosti, njeni stvarni problemi – korupcija, siromaštvo, odliv mozgova – gurnuti su u stranu pred novom političkom ofanzivom iz Zagreba, uz tihu, ali učinkovitu logističku podršku Ureda visokog predstavnika i samog Christiana Schmidta.
Naime, dok se u Zagrebu navodno „ne mogu načuditi“ navodnoj bošnjačkoj paranoji oko miješanja Hrvatske u unutrašnje poslove BiH, svaki ozbiljniji politički analitičar vidi vrlo jasan obrazac: podrška HDZ-u BiH, sistematsko zagovaranje „legitimnog predstavljanja“, te insistiranje na rješenjima koja duboko narušavaju princip jednakopravnosti građana – sve to dolazi iz jednog političkog i ideološkog centra. Taj centar nije Sarajevo.
Bošnjaci kao taoci etničke trgovine
Bošnjaci, kao najbrojniji narod u BiH, već godinama plaćaju cijenu što nisu stali iza političkih projekata koji promoviraju vještačke etničke podjele i legalizaciju segregacije. Za razliku od hrvatskog korpusa u BiH, čije političke elite otvoreno priznaju da im je Zagreb mentor i garant političkog opstanka, bošnjačka politička scena – ma koliko bila rascjepkana i u mnogim aspektima problematična – ipak se vodi načelima suvereniteta i ustavne jednakosti svih građana.
I tu dolazimo do srži problema: bošnjačka ideja građanske BiH – države jednakih prava bez obzira na etničku pripadnost – direktno je suprotstavljena interesima Zagreba, Dragana Čovića, ali sve više i Christiana Schmidta.
Schmidt ostaje, ali po čijoj volji? Visoki predstavnik se grčevito drži funkcije, dok mu narod i političke elite okreću leđa
Schmidt – visoki predstavnik ili visoki komesar za HDZ-ove interese?
Od trenutka kada je Christian Schmidt nametnuo izmjene Izbornog zakona na izbornoj noći 2022. godine, učinivši to isključivo u korist HDZ-a BiH i omogućivši da FBiH bude formirana bez političke volje bošnjačke većine, povjerenje bošnjačke javnosti u OHR je urušeno. Ta odluka nije samo pravna intervencija, nego politički čin koji je u suštini nagradio etnonacionalističku ucjenu i izbrisao volju stotina hiljada birača.
Od tada, Schmidt postaje centralna figura političke destabilizacije – ne zato što donosi promjene, nego zato što selektivno interveniše i pritom slijepo slijedi preporuke Zagreba i HDZ-a. Njegove izjave o „fer balansu između konstitutivnih naroda“ zvuče kao eufemizam za legalizaciju etničke hijerarhije u kojoj su „ostali“ građani – a posebno Bošnjaci – osuđeni na institucionalnu potlačenost.
U Zagrebu – operacija 'maskiranje uticaja'
U Zagrebu se, naravno, prave nevješti. Njihove izjave pune su fraza o evropskim vrijednostima, dobrosusjedskim odnosima i suverenitetu BiH – sve dok se ne dođe do izbora člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Tada se retorika mijenja i ulazi se u zonu otvorenog pritiska, kao što je to bio slučaj tokom pregovora u Neumu i kasnije prilikom lobiranja kod međunarodne zajednice za „legitimno predstavljanje“.
Pritom, niko ne pita zašto je upravo bošnjačkoj strani uskraćeno pravo da odlučuje o vlastitoj sudbini. Niko ne vidi problem u činjenici da Schmidt nikada nije sankcionisao Dodika za najeklatantnije secesionističke poteze, ali jeste promptno reagovao da bošnjački narod izbaci iz izvršne vlasti FBiH.
Južna interkonekcija, sjeverna dominacija: Čović i Plenković u Banskim dvorima crtaju BiH po mjeri Zagreba
Inzko je branio istinu, Schmidt čuva balans moći
Zanimljivo je da bošnjačke stranke i javnost nisu pravile histeriju kada je Valentin Inzko, bivši visoki predstavnik, nametnuo zakon o zabrani negiranja genocida. Upravo su bošnjački intelektualci i civilno društvo tada pozdravili tu odluku kao čin civilizacijskog napretka. Za razliku od toga, Schmidtove intervencije imaju sasvim drugu logiku – one nisu vođene moralnim imperativima, već političkim kalkulacijama.
Schmidt, zapravo, nije problem zato što interveniše – problem je što interveniše selektivno, ciljano i uvijek u korist onih koji već decenijama rade protiv države BiH. Njegove poruke o evropskom putu BiH su prazne dok god amenuje politike koje dezavuišu presude Evropskog suda za ljudska prava i produbljuju etničke rovove.
Danas više nego ikada, Bosna i Hercegovina treba istinsku međunarodnu podršku koja neće favorizirati niti jednu etničku stranu, već raditi u interesu svih njenih građana. Potrebna je dosljedna primjena presuda međunarodnih sudova, ravnoteža između etničkog i građanskog, te odlučan otpor prema retrogradnim silama koje dolaze – bilo iz Banje Luke, Zagreba, ili iz kancelarije OHR-a.
Bošnjaci nisu paranoični – oni su oprezni. I s razlogom. Jer svaka „tehnička intervencija“ Schmidta, svaki diplomatski mig Zagreba i svako Čovićevo uvjetovanje, vodi prema dubinskoj destabilizaciji zemlje. A za to – Bosna i Hercegovina nema više luksuz.
