Bivši gradonačelnik Šuhret Fazlić , čovjek koji je prije sedam i po godina u Bihaću napravio socijalno-politički eksperiment pod imenom POMAK, posljednju sedmicu izborne kampanje zasipa Bišćane jednostavnim sms-om u kome kaže:
„Elvedin Sedić, Gradonačelnik Bihaća.HVALA ZA TVOJU PODRŠKU.Šuhret“.
Sažeta Fazlićeva poruka da se glasa za njegovog nasljednika nije sporna, ali otkriva duboko usađeni strah od Sedićevog poraza kao da je na čelu Bihaća, Tito, neuzubillahi. Moguće je da se radi i o jeftinom triku izbornog političkog marketinga da se preko imena poznate ličnosti, kakav je „sokolački delija“, navode birači, jer nema biometrijskog dokaza da se Šuhret „fatio“ mobitela, ali opet dođemo na isto-strah.
Nesigurnost i neki atavistički nespokoj uvukli su se u štapsku agenciju POMAK-ovih administratora, kojekakvih morankića, amidžića, stričevića, tetkića kojima je POMAK, ili „stranka bez adekvatnog nadzora“ omogućio lagodan i blažen život budžetskih krpelja . POMAK-ovi gospodari budžeta svim silama navijaju za „militarističkog „ šefa kako bi po svaku cijenu sačuvali „privatni posjed“ Grada osvojen građanskodelikventskim napadom na oslabljeni SDP prije sedam i po godina, a koji je, prije toga, momački uništio Hamdija Lipovača, nekadašnji Šuhretov šef. Sablažnjivo je da je POMAK nakon toga „nakrcan“ ko Nojeva barka uz Šuhretovu građansko-idelošku priču Lipovačinim kadrovima koji su, kao i sokolački funkcioner, šutjeli na Hamdijine marifetluke ,a sada takođe javno šute na Sedićev apsolutistički manirizam.
A Sedić. On veoma loše skriva svoju iritantnu homofobnu narav kada preko sumračnog dark-videa sa izrazom lica loše raspoloženog imperatora Kaligule, prijeteći, dijeli Bišćane na „naše“ i „njihove“. Kada svjesno nameračen da vrijeđa „šalje“ svog protivkandidata 55-godišnjeg Rusmira Musu u penziju,a istovremeno mu svakodnevno u njegov gradonačelnički kabinet ulazi skoro 70-godišnji savjetnik Edin Kulenović,a ,kažu, i neki Stambolija, davno penzionirani državni službenici.
Tako djeluje i egzistira POMAK, skrivajući svoje mračne tajne u gradskom zdanju na Korzu. Ali, u grčevitoj odbrani svoje gradonačelničke „Bastilje“ i „hora bišćanskih dječaka“, poput savjetnika i gradskih lola Morankića i Amidžića, koje smo na društvenim mrežama znali gledati i u gaćama i bez gaća ,sve je dozvoljeno.
U nehigijenskom razračunavanju sa protivnikom dozvoljeno je nemoralno napadati stranačku listu protivnika upirući prstom u neke sa nje koji su navodno optuženi (možda i jesu ,a kada to kaže Sedić, to zvuči kao da su i osuđeni ) ,a istovremeno okretati glavu, recimo, od javne drame Japodskih otoka gdje bi se mnogo više od paleontoloških ostataka dobrih Japoda moglo naći raznog kriminala za pravosudni bestseler jači od „Kastela“, „Registra“ ili „ Pera“.
.Ali, jedna „Gospođa Mama“ u dva svoja mandata čuvala je privatnu japodsku tvrđavu od bilo kakvih nasrtaja pravne države, a magistar prava Elvedin Sedić mudro je, šibicarski, okretao glavu od Ripča i Račića, da ne kažemo, ko što nismo ni rekli, od Huseinovih i Arminovih parcela, i ljupko gledao prema bakšaiškom mostu, ko da se tamo ima šta vidjeti.
Nemoralno je i mahalaški rušiti zdravstvenu komisiju ZZO USK u kojoj sjedi i ništa ne radi suprug SDP-ove kantonalne zastupnice , a onda tražiti od SDP-a i nje da te podrže protiv „njihovih“ koji bi da mu „otmu“ mandat. Kao što je nemoralno bulazniti i širiti globalistički strah od nacionalističkih stranaka iz čistog ličnog poriva da ti bihaćka „nacionalistička“ ne ugrozi tvoju građevinsku mafiju i magičnu ali prevejanu uličarsku igru zapošljavanja svih svojih sa liste na „državne jasle“.
U krečani javnoj zagljupljivanja gradonačelnik Sedić je ciničnim umom posegnuo za autentičnom (nemogućom) odbranom svog čovjeka na čelu NP „Una“, vjerodostojnu i originalnu baš po odsustvu argumentacije i smisla, a koji je (taj njegov čovjek) u političkom stenmarkovskom slalomu tukao i svoje da bi, na koncu konceva, isposlovao preko „Trojke“ direktorsku fotelju i samo za nekoliko mjeseci v.d. mandata skoro trostruko probio troškove jubilarne 50. Una regate, „kaparisao“, bolje rečeno, izrazio želju,za egzotičnim kancelarijama u staklenim pasažima bihaćkog „Agrama“ , zbog čega je izazvao i bijes onih koji su ga „gurali“, i brže-bolje, kao niko do sada, svim zaposlenima podijelio po 2768 KM „federalne „ pomoći za popravljanje životnog standarda tokom mjeseca izborne kampanje.
Podsjetimo, Sedić je skoro himnički u TV duelu sa Musom htio poentirati kako bivši direktor Mulić za 14 godina nije uspio asvaltirati pristupne puteve u NP Una,a njegov v.d. direktor odmah po „preuzimanju „ NP radi fantastično . U svom magičnom realizmu obrtanja teza i igranja sa gravitacijom istine , Sedić , da li svjesno ili nesvjesno, a prije će biti ovo prvo, zaobilazi činjenice, da su pristupni putevi i njihovo asvaltiranje ,ili ovo što sada pod njegovom gradonačeličkom „ingerencijom“ širom Bihaća herojski i momački,a na javni užas, radi „stranačka“ građevinska operativa nakačena na za nju širom otvorene javne pozive Zavoda za prostorno uređenje, u stvari nadležnost Grada Bihaća.
Šta su po tom pitanju uradili POMAK-ovci Šuhret i Elvedin za 7,5 godina koliko vladaju Bihaćem? Ništa, čak i manje od toga. Jer je za eksproprijaciju parcela za pristupne puteve u NP Una Grad Bihać trebao obezbijediti sredstva, ali Šuhretu i Elvedinu tako što nije palo na pamet, kao da je NP Una najmanje potreban Bihaću. Istine radi, taj Amarildo Mulić je i bez njih uspio preko federalnih lobiranja obezbijediti milion KM za pet kilometara asvalta prema Štrbačkom buku. Sedić svjetlo Mulićevog uspjeha u NP Una naziva mrakom i sam još nedostaje ono „da te nije Šuhrete“.
U trenucima kada je Elvedin Sedić, koristeći povoljnu federalnu političku bilancu, nagovorio „Trojku“ da odustane od svojih kandidata i prizna političko očinstvo svom „Sinu Elvedinu“ u tim trenucima i tada, on je djelovao samouvjereno, nije se bavio montažama besmislica i diskriminacijom protivkandidata na starosnoj osnovi. Kako je vrijeme u izbornoj kampanji odmicalo javnost je kroz istupe aktuelnog gradonačelnika mogla primijetiti „stenogram blažeg udara“ zbog vrlo intenzivne i angažirane kampanje protivkandidata Muse, jednog ovejanog gospodina finih manira, što je kod Sedića, čini se, proizvodilo sumanute fikcije i „kulturološki podvig“ o podjeli Bihaća na „naše“ i „njihove“.
Završene su javne debate i birači su, uglavnom, formirali svoje stavove o favoritima. Povijest izbora u Krajini često je potvrđivala nepisano pravilo da ne pobjeđuje bolji,nego onaj ko bude ima veći broj glasova. Posljednju sedmicu u Bihaću pored stranačkih zastava, bilborda i ostalih izbornih „totema“ obilježava nezvanična (policija šuti) afera o „uglednim“ Bišćanima sa specifičnim pristupom muškarcima koji su u jednom objektu uz kubansku salsu „zatečeni na kamari“ u hedonističkom ljubavnom zanosu poprilično inspiriranom, priča se, i „bijelim prahom“.
Nije to više ništa čudno na ovom svijetu. Moderno je i postalo trend i kada savjetnička balavurdija zanesena i opijena slavom budžetske buržoazije kojoj je „babo Šuhret“ ostavio u amanet gradsku kasu, izvodi dramaturške performanse koji se u kolokvijalnom slengu Krajinu i u miljeu bihaćke mahale tradicionalno i prosto zovu „brat brata za guzu hvata“.
